Prvi smijenjeni Srbin

Svjedok Dragan Majkić je kazao da je 1991. imenovan za načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Sanski Most na prijedlog Srpske demokratske stranke (SDS). Međutim, smijenjen je početkom maja 1992. i na njegovo mjesto je postavljen Mirko Vrućinić.

Majkić je ispričao da su policajci trebali potpisati izjave da će poštovati zakon, ali da je na tim izjavama naslov bio drugačiji, te je pisalo Republika Srpskog Naroda.

On je naglasio da su izjavu potpisali Srbi i jedan Hrvat, dok su ostali policajci bošnjačke i hrvatske nacionalnosti napustili zgradu policije u Sanskom Mostu.

“Ako ne potpišeš, naravno da ne možeš tu raditi”, kazao je svjedok.

Prema njegovom iskazu, dok je bio načelnik stanice u Sanskom Mostu, Stojan Župljanin mu je dao beretke i maskirnu policijsku uniformu na kojima je bila srpska oznaka. Svjedok je kazao da je to krio u gepeku auta jer mu je Župljanin rekao da te uniforme podijeli ako dođe do podjele policije.

Župljanin, bivši načelnik Centra javne bezbjednosti Banja Luka je optužen u Haškom tribunalu za zločine počinjene u BiH i nepravosnažno je osuđen na 22 godine zatvora.

Dok su predstavnici Stranke demokratske akcije (SDA), Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i nesrpske policije bili u zgradi Opštine, kako je naveo svjedok, dat im je ultimatum da napuste zgradu. On je rekao da je nakon napuštanja zgrade pukla zolja i udarila u drvo.

“Neke proslave malo, hici idu u zrak, bilo je i metaka na zgradi opštine”, kazao je Majkić.

Prema njegovom iskazu, u vrijeme kada se desio napad na zgradu Opštine, on je bio načelnik policije i nakon toga je smijenjen. Svjedok je potvrdio da je bio prvi smijenjeni Srbin u Sanskom Mostu u tom periodu. Krizni štab, kako je pojasnio, razmišljao je kako da ga smijeni, i onda mu je rečeno da će biti ubijen ako ne napusti poziciju.

U optužnici se navodi da je Vrućinić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon nesrpskog stanovništva.

Vrućiniću se na teret stavlja progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.

Svjedok se prisjetio da su pripadnici Šestog krajiškog korpusa 25. maja granatirali naselje Mahalu, kao i druga naselja gdje su živjeli muslimani.

On je rekao da je povremeno odlazio u policiju i kako je vidio da su ljudi privođeni i ispitivani.

“Puno je njih privođeno, ispitivano”, kazao je Majkić, dodavši da su potom odvođeni u objekte “Betonirka”, “Krings” i druge.

Za upravnika zatvora, kako je naveo svjedok, imenovan je Drago Vujanić, koji je radio u policiji.

Majkić je naglasio da su ljudi odvođeni u Manjaču, te da se nisu vratili živi, a među njima je bio i nekadašnji komandir policije Enver Burnić, čiji su posmrtni ostaci sa još četiri ili pet osoba pronađeni 2002. godine.

On je dodao je da je zatvorenike na Manjaču pratila policija, te da misli da su bili prisutni i pripadnici Srpskih odbrambenih snaga.

Svjedok je istaknuo da je jedne prilike bio u policiji dežurni kada su mu dvojica policajaca dala spisak 27 ili 28 zatvorenika koji su se ugušili “na putu do Manjače”. Rekao im je, kako je ustvrdio, da pozovu načelnika i komandire jer ne može o tome odlučivati.

Naredno ročište zakazano je za 11. septembar, kada će biti nastavljeno unakrsno saslušanje ovog svjedoka.