This post is also available in: English
Svjedok R-7, koji je svjedočio iz druge prostorije uz izmjenu glasa i lika, kazao je da se na području Teslića početkom rata nije moglo slobodno kretati. Radišića je, kako je naveo, prvi put vidio kada je došao u njegovo selo u uniformi i naoružan.
“Odvedu ljude, kopaju rovove, zemunice prave. Đango je dolazio na stadion Partizan, tražio ljude samo iz sela Rankovići. Prema mom bratu se loše odnosio, tukao ga i mučio. Moju majku je vodio, šamarao je i pitao gdje su joj sinovi”, ispričao je svjedok R-7.
Prema iskazu svjedoka, njegovog brata su udarili lopatama i tjerali kolegu da udara.
“Imao je modrice ispod očiju, noge i ruke crne”, prisjetio se svjedok.
Na pitanje Odbrane da li je bio očevidac kada je optuženi nekoga maltretirao, svjedok je odgovorio da nije.
Radišić je optužen da je od 1992. do 1995., kao komandir radnog voda Teslićke brigade VRS-a, učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju civila bošnjačke nacionalnosti. Na teret mu je stavljeno odvođenje više osoba na prinudne radove, gdje je na prvoj borbenoj liniji ubijeno najmanje šest ljudi, a veći broj ranjen.
Svjedokinja R-6, koja je također dala iskaz iz druge prostorije, kazala je da je Vojska Republike Srpske (VRS) njenog oca odvela u logor na stadion Partizan.
“Tu je proveo oko deset dana, nije bio udaran… Jednom su ga odveli, nismo znali gdje je… Jedan dan sam ga vidjela ispod terase, sav isprebijan. Kazao je da je grupa vojnika ušla u kuću gdje su spavali na liniji. Spominjao je ime Đango. Otac je rekao da je čovjek ušao sa svojom grupom vojnika i rekao: ‘Bog prašta, Đango ne’”, ispričala je svjedokinja.
Ona je dodala da njen otac nije spominjao imena ljudi koji su ga udarali i da nikad nije čula za ime optuženog.
Nastavak suđenja zakazan je za 28. august.
