Radovi na prvoj liniji

“Nemam mu riječi reći, nikada mi ružnu riječ nije rekao, udario. Ali čuo sam da prema drugima nije bio dobar”, rekao je svjedok Faludin Sadiković.

Na pitanje šta je čuo o Radišiću, Sadiković je odgovorio: “To sam čuo i da je imao rečenicu: ‘Ja sam Pero Radišić Đango. Bog prašta, Đango ne prašta”.

Dodao je i kako mu optuženi nikada nije dolazio kući da ga odvodi na rad, već da je išao sa stadiona Partizan.

Odbrana je kazala da svjedok u ranijoj izjavi nije spomenuo da ga je Radišić odvodio na radove, na šta je svjedok odgovorio da se to desilo. “Nije me on non-stop vodio na radove, da li je to bilo dva ili tri puta, ali jeste”, rekao je Sadiković, dodavši da su radovi bili teški, te da je bilo maltretiranja i udaranja.

Radišić je optužen da je od 1992. do 1995. godine, kao komandir radnog voda Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju civila bošnjačke nacionalnosti. Optužen je za odvođenje više osoba na prinudne radove, zbog čega je na prvoj borbenoj liniji ubijeno najmanje šest ljudi, a veći broj ranjen.

Drugi svjedok Hamid Botić je izjavio da je tokom rata išao na radove, ali da ga tamo optuženi Radišić nikada nije vodio. Naveo je kako je optuženog jednog sreo na stadionu Partizan.

“Pozdravli smo se. On je tražio da idem kod njega raditi, ali pošto mi je sin trebao na Kamenicu i ja sam tamo sa sinom htio”, rekao je on i dodao kako ga tokom radova niko nije vrijeđao, te da je osjećao strah samo zbog ratnih dešavanja.

Na pitanje da li su se ljudi bojali optuženog, Botić je odgovorio: “Nisam bio kod Pere, ali sam čuo od žena da se ljudi sakriju i ne smiju ići kad on dođe. Znate kako je ići s krampom na liniju”.

Dodao je i da ne zna kako se optuženi ponašao kada je dolazio u selo, ali da se s njim pozdravljao kad bi se sreli.

Naredno suđenje je zakazano za 3. juli.