Sud iza zatvorenih vrata

Brisanje imena i prezimena osuđenih za ratne zločine, uklanjanje presuda sa internet stranice, kao i uskraćivanje snimaka i fotografija sa suđenja, obilježili su rad Suda BiH u posljednje tri godine.

Rad ove institucije bio je transparentniji neposredno nakon njenog osnivanja. Svjesni važnosti suđenja za ratne zločine, koja su trebala da doprinesu pomirenju, uz pomoć države, međunarodnih institucija i organizacija, u Sudu BiH su radili na jačanju odnosa s javnošću.

Tako je uspostavljen Odjel za informisanje javnosti, a sve važne informacije, poput rasporeda suđenja ili presuda, mogle su se naći na službenoj internet stranici, dok su audio i video snimci, kao i fotografije sa suđenja, davani medijima.

Ovakva praksa Suda BiH bila je primjer otvorenosti drugim sudovima u zemlji i regiji. Nekoliko godina kasnije, Sud je povukao presude sa stranice zbog zaštite ličnih podataka optuženih i osuđenih, te je uskratio medijima snimke sa suđenja.

Dvije godine kasnije, odlučeno je da presude za teška krivična djela mogu biti javne, ali ne i kompletni snimci sa suđenja. O javnom interesu sada odlučuje predsjednica Suda BiH.

Cenzura iz Suda

Od prvih suđenja za ratne zločine, pred ovom institucijom isticano je koliku ulogu mediji imaju u praćenju suđenja i izvještavanju o radu Suda. Tako je govorila i predsjednica Meddžida Kreso.

“Jako je bitno da suđenja koja se provode, i ovdje i pred drugim sudovima, budu prezentirana na jedan objektivan način, a to mogu samo mediji. Njihova uloga je ključna da bismo prenijeli poruke da su krivice individualne, da nema odgovornosti naroda”, kazala je Kreso u intervjuu za BIRN u septembru 2011. godine.

Samo pola godine kasnije, u martu 2012., Sud je donio odluku da će sve presude za ratne zločine i druga teška krivična djela anonimizirati – navođenjem inicijala umjesto imena i prezimena optuženih i osuđenih osoba, naziva gradova, opština i objekata.

Provodeći ovu odluku, Sud je počeo uklanjati presude sa zvanične internet stranice i postavljati nove anonimizirane. Odluka o anonimizaciji izazvala je protivljenje udruženja žrtava, pravnika i novinara.

Skrivanje imena osuđenih za ratne zločine nazvano je cenzurom, a Sud je objašnjavao da oni samo provode uputu Državne agencije za zaštitu ličnih podataka.

“Suđenja za ratne zločine nisu brakorazvodne parnice ili sporovi rodbine oko nasledstva u kojima je potrebno zaštititi privatnost stranaka, jer stranke u slučaju ratnih zločina nisu samo optuženi i njihove žrtve, već svi mi – društvo, zajednica u celini”, kazao je tada Mirko Klarin, direktor agencije SENSE.

“Nedopustivo je ukidati pravo javnosti da bude informisana kako bi se zaštitili lični podaci”, ocijenila je Vesna Alaburić, ekspertica za pravo u medijima.

Godinu kasnije BIRN je počeo s provođenjem kampanje pod nazivom “Stop cenzuri o ratnim zločinima”. Skupljajući potpise podrške, održavajući sastanke sa predstavnicima pravosudnih institucija i udruženja žrtava i nestalih osoba, promovisana je poruka da su ratni zločini javna stvar.

Kampanju su podržale poznate ličnosti iz javnog života. Samo dva mjeseca nakon kampanje, Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VTSV) donijelo je odluku da anonimizacija više nije obavezna.

I Sud BiH je priznao da se anonimiziranjem svih presuda zanemaruje javni interes.

“Nekritički smo prihvatili ovaj dopis i počeli s praksom anonimizacije. Uslijedila je opravdana reakcija javnosti i napadi na Sud BiH. Pretrpjeli smo štetu i sami sebi dali autogol. Samo smo se zatvorili i nametnuli kriterije. Nanijeli smo veliku štetu sebi i urušili povjerenje javnosti u Sud BiH”, rekla je Mira Smajlović, sutkinja Suda BiH.

Suđenja javna, snimci tajni

U aprilu 2014. Sud je i zvanično izmijenio Pravilnik o pristupu informacijama i odredio da će se na njihovoj internet stranici “objavljivati odluke i informativni sadržaji u kojima se ne anonimiziraju imena i prezimena u onim predmetima koji su od posebnog značaja za javnost”.

Međutim, ovim pravilnikom nije promijenjen način izdavanja snimaka sa suđenja. U isto vrijeme kada je uveo anonimizaciju, Sud je odlučio da će medijima na dnevnoj osnovi davati snimke u trajanju od deset minuta, zbog čega je također kritikovan da medijima uskraćuje neophodan materijal.

Iz Suda su tada pojašnjavali da izdavanje kompletnih snimaka nije u potpunosti zabranjeno, te da ih mediji mogu dobiti naknadno. Ipak, u praksi se pokazalo da Sud uglavnom odbija da izdaje te snimke uz često obrazloženje da je to odluka predsjednika vijeća koji vodi određeni predmet.

Jedno od obrazloženja Suda je bilo da se izdavanjem snimaka ugrožavaju sudski postupci, ali ovakav stav nemaju svi pravnici.

“Sigurno je da prenošenje čitavih iskaza, cijelih suđenja, ne može ugroziti sudski postupak. Krivični postupak se može ugroziti samo nezakonitim postupanjem tužioca, branioca, suda”, pojasnila je advokatica Vasvija Vidović.

U ovoj godini, osim presuda, BIRN nije dobio nijedan kompletan snimak svjedočenja sa suđenja za ratne zločine. Takva praksa nije bila u svim slučajevima. Sud je medijima davao snimke kada bi “utvrdio da za to postoji javni interes”. Mediji su tako nedavno dobili kompletan snimak sa ročišta za pritvor sutkinji Azri Miletić, osumnjičenoj za primanje mita, iako je pravilo da se snimci iz faze istrage ne daju u javnost.

Snimci pod kontrolom predsjednice Suda BiH

Ovakvu odluku obrazložili su velikim javnim interesom, ali nisu mogli objasniti kako i na koji način utvrđuju postojanje tog interesa.

Mervan Miraščija, stručnjak za tranzicionu pravdu, kazao je da su ratni zločini predmeti koji su uvijek od javnog interesa.

U aprilu ove godine Sud je donio novi pravilnik o izdavanju snimaka, prema kojem je odlučeno da će se kompletni snimci sa suđenja davati medijima samo kada predsjednica Suda odluči da za to postoji povećan interes javnosti i da se time ne ugrožava sudski postupak.

Ali ni ovim pravilnikom nije pojašnjeno na koji način predsjednica utvrđuje “povećan opravdani interes javnosti”.

“Treba uzimati standard da praktično sve treba da bude dostupno javnosti do onog trenutka dok sudija pojedinac, odnosno u našem slučaju predsjednik Suda BiH, to ne zabrani. A ne ovako suprotno, kako je to postavljeno prema pravilniku Suda BiH, koji kaže da je sve zabranjeno dok predsjednica Suda to ne odobri. Mislim da samo treba obrnuti taj standard i da je upravo to zadatak VSTV-a”, pojasnio je Miraščija.

Od prošle godine Sud ne izdaje ni fotografije optuženih, a unošenje fotoaparata i kamera u ovu instituciju nikada nije bilo dozvoljeno.

O javnom interesu za sada odlučuje predsjednica Meddžida Kreso. Sud koji je prije deset godina bio primjer drugim institucijama zbog otvorenosti prema javnosti, sve više uskraćuje uvid u svoj rad. Kritike na račun Suda BiH sve su češće.