Ultimatum SDS-a

Nusret Kaleta, bivši odbornik Skupštine Hadžići, ispričao je kako je, pored legalno izabranih organa vlasti, sredinom aprila 1992. na ovom području formirana Skupština srpskog naroda. Organi vlasti koji su izabrani tada, kako je pojasnio, predstavljali su paralelne organe.

On je naveo kako je SDS 7. maja 1992. postavio ultimatum legalnim općinskim organima i Stanici javne bezbjednosti (SJB).

“Od naših organa vlasti tražio se izlazak s jednog dijela opštine. Uz ultimatum je data i karta sa, kako su rekli, podjelom opštine na srpsku i muslimansku. Opštinski organi nisu pristali na to i došlo je do događaja kao što je napad na stanicu policije, evakuacija zaposlenih u opštini, a vrlo brzo morala se izvršiti i evakuacija stanovništva”, izjavio je Kaleta.

U svega nekoliko dana, prema Pazariću i Tarčinu, kako je kazao, protjerano je između 6.000 i 10.000 stanovnika.

Svjedok je dodao da su legalni organi vlasti nakon odlaska iz Hadžića smješteni u prostorije Osnovne škole u Pazariću i privatne kuće.

Na sjednici Skupštine općine koja je održana 13. jula 1992. on je izabran za člana Ratnog predsjedništva. Dodao je i da je u tom periodu čuo za izolaciju srpskog stanovništva u “Silos”.

“Na sjednici 13. jula bilo je pitanja upućenih predsjedniku Mustafi Đeliloviću o izolaciji i procesiranju tih lica. Đelilović je istakao da mi, kao opština i skupština, nemamo osnova za osnivanje suda gdje bi se procesuirala ta lica”, rekao je svjedok.

Ðelilović je, zajedno s Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom, optužen za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju, te odvođenje zatočenika na prinudni rad.

Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine, Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine Hadžići, dok su ostali bili pripadnici vojne i policijske vlasti te upravnici u logorima. Kalember je bio stražar u “Silosu”.

Ispitivanje svjedoka nastavit će se 8. juna.