Analiza – Zaim Laličić: Odgovoran vojnik ili silovatelj

Tužilaštvo BiH smatra da je za tri mjeseca suđenja dokazalo krivicu Laličića, bivšeg pripadnika Prvog korpusa Armije BiH (ABiH) i stražara u zatočeničkom objektu u Hrasnici, za silovanje i seksualno zlostavljanje jedne ženske osobe, kao i za učestvovanje u psihičkom i fizičkom zlostavljanju zatvorenog civila.

Odbrana je pokušala dokazati nevinost optuženog Laličića saslušanjem tri svjedoka. Braniteljica Sabina Mehić je kazala da je Tužilaštvo BiH moglo detaljnije da ispita oštećenu svjedokinju.

Oštećena S.M. u sudnici je ispričala kako je, nekoliko mjeseci nakon hapšenja u proljeće 1992., prebačena u garaže između dvije zgrade, gdje je optuženi bio stražar, a potom, u novembru ili decembru iste godine, u podrumske prostorije nedovršene zgrade.

U tim prostorijama, prema njenom svjedočenju, optuženi je odvodi u jednu kancelariju, gdje je par puta ošamari, počupa za kosu i bejzbol palicom dva puta udara preko slabina, uz prijetnju da za to niko ne smije saznati.

S.M. je izjavila da ju je Laličić desetak puta vodio u improvizovano kupatilo, gdje ju je silovao nad kadom.

O tome što se desilo, svjedokinja nije imala, kako tvrdi, kome ispričati, naglasivši da nije imala povjerenja u druge zatvorenike.

“Imala sam mušku djecu. Ćutim 22 godine, hoću da kažem šta mi se desilo… da se olakšam”, rekla je S.M. u unakrsnom ispitivanju.

Na pitanje Odbrane da li zna kako je bilo drugim ženama, svjedokinja je odgovorila da ne zna, ali da je pretpostavljala “da se i njima dešavalo isto kad ih prozovu”, te da “one to ne smiju potvrditi”.

Molba za strijeljanje

Svjedok Radovan Dubljević je ispričao da ga je optuženi u dva navrata udario nogom i rukom, te da je “sigurno preko deset puta dobio batine, što manje, što veće”, uglavnom kad je bio odvođen na radove.

“Ta noć mi je bila najgora. Molio sam Zaimove drugare da me strijeljaju”, kazao je svjedok prisjećajući se noći kada je, krajem decembra 1992. godine, pretučen u podrumskim prostorijama zgrade u Hrasnici, kada su mu izbijeni svi zubi.

Svjedok Dubljević je ustvrdio da je siguran da je oštećenu S.M. te noći silovala druga osoba, čiji je glas prepoznao, te čuo jauke. Glas optuženog, kako je rekao, nije čuo te noći.

Svjedoci Milivoje Malešić i Savo Pejić su kazali da su čuli da je oštećena silovana.

“Čovjek je bio strah i trepet. Ja sam ga se pravo bojao. (…) Prebio me jednom”, izjavio je Pejić, koji je bio zatvoren u prostorijama u Hrasnici, prepoznavši optuženog u sudnici.

Branka Gatarić je objasnila da je ranije čula priče da je oštećena silovana i da joj je u decembru prošle godine i sama to rekla.

“Odveo je taj Zaim, zaboravila sam mu prezime. Udarao je po glavi, silovao, prijetio”, ispričala je Gatarić.

Kafa za čišćenje

Dokazujući nevinost optuženog Laličića, u korist Odbrane svjedočili su nekadašnji stražari u pritvorskoj jedinici u Hrasnici, kao i zatvorenica O-1. Ona je kazala da joj S.M., s kojom je bila zatočena, nije rekla da je silovana niti da joj je prijećeno.

“Kad sam izašla, svi su pričali da smo silovane. Nismo nijedna. Ja nisam bila”, izjavila je O-1, dodavši da su žene bile izvođene, uglavnom po dvije, kako bi mogle prati suđe i čistiti.

Po svjedokinji, Zaim Laličić nije bio grub prema njoj, čak joj je jedne prilike, dok je čistila, donio kafu.

Bivši stražari Sead Tekač i Sead Čorbo su kazali da poznaju svjedokinju S.M. i da nisu čuli da je bila silovana.

Tekač je objasnio da je sa Laličićem često bio u smjeni i da optuženi nikad nije mogao ostati sam, te da “nikad nije čuo, a ni vidio da je Zaim nešto uradio”.

On je dodao da je Laličić u to vrijeme bio “pravi vojnik, odgovoran, profesionalan u svakom poslu”.

“Sreo sam S.M. 1997. ili 1998. godine u stanu mog rođaka… Zvali su me da se vidimo i zamolila me je da je odvezem u Visoko. Njeno ponašanje je bilo normalno, nije mi ništa pričala”, izjavio je svjedok Čorbo.

Tužilaštvo je u završnoj riječi istaklo da smatra kako je iskazima svjedoka, pogotovo iskazom oštećene, dokazalo da je optuženi počinio ono što mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret, te zatražilo osuđujuću presudu.

Odbrana pak smatra da je psihičko stanje oštećene trebao procijeniti sudski vještak. Istakli su da Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi počinio niti jedan čin silovanja, a kamoli desetak, i da nisu uspjeli dokazati navode iz optužnice, te zatražili oslobađajuću presudu.

Zaim Laličić je uhapšen u decembru 2014. godine, nakon čega je pušten na slobodu, te su mu određene mjere zabrane. Trenutno su na snazi mjere koje su mu izrečene – zabrana napuštanja Kantona Sarajevo i sastajanja sa određenim osobama, te su mu oduzete putne isprave.