This post is also available in: English
Vidović je pojasnila da je pismeno naređenje jedan od osnovnih dokumenata komandovanja.
Ona je kazala da su o Trusini telefonom razgovarali Zulfikar Ališpago, tadašnji komandant odreda “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), i Sefer Halilović, koji je u to vrijeme bio načelnik Štaba Vrhovne komande ABiH. Braniteljica je napomenula da se radi o prisluškivanom razgovoru koji je korišten na suđenju.
Dok je trajao razgovor, kako je rekla, pored Ališpage se nalazio Bojadžić, koji je bio njegov zamjenik. Vidović je kazala da bi logično bilo da je Ališpago rekao Haliloviću da može izvještaj dobiti od Bojadžića.
“To Ališpago nije učinio zato što Bojadžić nije komandovao tom akcijom niti je bio prisutan”, kazala je Vidović i dodala da Bojadžić nikada u 1993. godini nije dobio naređenje za izvođenje dejstava na području Konjica.
U napadu ABiH na selo Trusina 16. aprila 1993. ubijena su 22 civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Bojadžiću je na teret stavljeno da je naredio vojnicima da napadnu Trusinu i izdao naredbu da niko u selu ne smije ostati živ, te je sredstvom veze s obližnjeg brda rukovodio napadom.
Braniteljica Vidović je rekla da su vojnici jedinice “Zulfikar” u svjedočenju kazali da je komandant Ališpago bio strog i da je kažnjavao, te bi Bojadžića sigurno kaznio da je izdao takvo naređenje. Obaveza komandanta, kako je pojasnila, jeste da istraži i kazni podređene vojnike koji su počinili krivično djelo.
Zajedno s Bojadžićem, za zločine počinjene u Trusini se sudi Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu i Nedžadu Hodžiću, nekadašnjim vojnicima jedinice “Zulfikar”, te Senadu Hakaloviću, bivšem vojniku 45. brigade ABiH.
Iznošenje završne riječi Bojadžićeve Odbrane nastavlja se 11. maja.
