Autor:
23. aprila 2015. | 00:00
This post is also available in:
Owen O'Sullivan je ispričao da je, kao vojni posmatrač, 1993. godine prolazio kroz općinu Hadžići, gdje je na jednom dijelu puta sretao grupu žena koje su tražile zatočene članove svojih porodica. Dodao je da su mu te žene govorile da neće proći putem dok članovi njihovih porodica ne budu oslobođeni.
“Tad sam rekao da ću lično posjetiti taj objekat. Oni su mi rekli da su zatvorenici mučeni, premlaćivani, a neki čak i ubijeni. Naredni dan sam posjetio taj objekat. Bio je to zatvor ‘Silos’. Došao sam tamo nenajavljen i tražio da vidim komandanta. Rekao sam mu šta sam čuo. On je to negirao”, kazao je svjedok.
Naveo je kako mu je dozvoljeno da vidi zatočenike koji su bili smješteni u ćelijama. Svjedok je dodao kako je zatvorenicima rekao da su njihova rodbina i prijatelji postavili blokadu puta te mu kazali šta se dešava sa zatvorenim osobama.
“Oni su bili iznenađeni time. Gledajući u njih, nije se vidjelo da su maltretirani i tučeni. Nisu bili uhranjeni, dobijali su jedan obrok dnevno i imali su samo sat za izlazak… Dobijali su ono što je dobijalo i lokalno stanovništvo. Stanje zarobljenika bilo je odraz cijele populacije, nije bilo neke razlike”, izjavio je svjedok.
On je svjedočio u odbranu Ðelilovića, koji je, zajedno s Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom, optužen za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju, te odvođenje zatočenika na prinudni rad.
Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine, Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine Hadžići, dok su ostali bili pripadnici vojne i policijske vlasti, upravnici u logorima. Kalember je bio stražar u “Silosu”.
O'Sullivan je rekao da je nakon posjete “Silosu” obavijestio grupu žena o onome što je vidio, te da su one bile zadovoljne time što su čule. Kasnije mu se opet obratila jedna žena, koja mu je kazala da joj je muž lošeg zdravstvenog stanja i da nema medicinsku pomoć, zbog čega je on opet otišao u “Silos”.
“Posjetio sam tog čovjeka i on mi je rekao da je dobro, napisao joj je i poruku. Sutra sam se vratio na kontrolni punkt u Hadžićima, ali je nisam našao. Čuo sam da radi u Pošti i odnio sam joj poruku”, ispričao je on, dodavši kako smatra da je tim ženama neko davao pogrešne informacije.
Svjedok je dodao da je na tom području bila teška situacija jer je bilo u okruženju, bez dovoljno hrane i medicinskih sredstava, ali da nije vidio da se Srbi koji su tu živjeli progone ili torturišu. Na pitanje o stanju u zatvoru “Silos” odgovorio je da stanje u tom objektu nije bilo loše.
“Nije bio hotel s pet zvjezdica sigurno, ali nije bio ni neka rupa, rupetina. Ja sam mislio da je bio u skladu sa situacijom na tom području”, dodao je.
Suđenje se nastavlja 7. maja.
