Hapšenja zbog oružja i pripremanja pobune

Drugog dana svjedočenja, Ramiz Dupovac je ispričao da je od februara 1992. godine znao da se srpsko stanovništvo “pripremalo za formiranje jedinica”. Naveo je kako je takva organizacija i posjedovanje oružja predstavljalo opasnost, zbog čega je Ratno predsjedništvo općine Hadžići donijelo odluku o razoružavanju.

Nakon što je Odbrana prezentovala neke od zabilješki sačinjenih povodom hapšenja, svjedok je potvrdio da su razlozi za hapšenje bili “saradnja s neprijateljem, posjedovanje oružja koje je ilegalno nabavljeno, ili što su pripremali pobunu protiv legalno izabranih predstavnika vlasti”.

Na pitanje tužiteljice Zorice Đurđević da li je Ratno predsjedništvo donijelo odluku o “stavljanju lica u izolaciju”, svjedok je odgovorio da je i on učestvovao u donošenju te odluke.

“To je bila, po mom mišljenju, jedna od najznačajnijih odluka. Sva lica koja su dobila i imala oružje predstavljala su opasnost, a bili su i sa i bez oružja, jer su oružje uvijek mogli dobiti iz kasarne”, rekao je svjedok, dodavši da su se neke osobe, koje nisu privođene, priključivale paravojnim formacijama.

Na pitanje tužiteljice da li je istina da je privođeno cjelokupno srpsko stanovništvo, a ne samo vojno sposobni, Dupovac je odgovorio da tada nije mogao znati ko se privodi.

On je svjedočio u odbranu Ðelilovića, koji je, zajedno s Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom, optužen za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju te odvođenje zatočenika na prinudni rad.

Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine, Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine Hadžići, ostali su bili pripadnici vojne i policijske vlasti, upravnici u logorima, a Kalember stražar u “Silosu”.

Dupovac je sa svjedočenjem počeo 9. aprila, kada je kazao da je bošnjačko stanovništvo – nakon napada srpskih snaga u maju 1992. godine na Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Hadžići – otišlo na područje Pazarića i Tarčina, gdje je formiran Krizni štab.

Svjedok, koji je tokom rata bio i član Ratnog predsjedništva, izjavio je da su se vlasti 1992. suočavale s problemom paravojnih jedinica, koje su dolazile i do “Silosa”.

“Nikome nije bilo drago što se to događa, i donesena je odluka da se pojača vanjsko obezbjeđenje ‘Silosa’”, rekao je Dupovac, dodavši kako tadašnje vlasti nisu imale mogućnost vođenja krivičnih postupaka jer osnivanje sudova nije bilo u nadležnosti općine.

Potvrdio je da su se porodice koje su tragale za nestalim Hadžićanima protivile puštanju zarobljenika iz “Silosa” dok ne saznaju istinu o članovima svojih porodica.

Suđenje se nastavlja 23. aprila, saslušanjem novog svjedoka Odbrane, a unakrsno ispitivanje svjedoka Dupovca naknadno će biti završeno.

Suđenje se nastavlja 23. aprila, saslušanjem novog svjedoka Odbrane, a unakrsno ispitivanje Dupovca nakndano će biti završeno.