Đango ne prašta

“Nije me tukao, jedino je bilo maltretiranja po nacionalnoj osnovi”, rekao je Sabahudin Huskić.

On je kazao da je 1994. dezertirao iz vojske zbog optuženog i da se krio po kućama jer se nije htio vratiti u radni vod kod Radišića.

“Jednu večer kada sam došao kući, na vrata je neko pokucao… Moj otac je otvorio vrata i čuo sam: ‘Ovdje Pero Radišić. Bog prašta, Đango ne.’ Tražio je mene, tada sam pobjegao kroz prozor”, ispričao je svjedok, koji je optuženog identifikovao u sudnici.

Prema iskazu Huskića, Radišić je sredinom 1994. odveo oca i njegovu ženu do džamije u mjestu Gornji Rankovići, gdje ih je maltretirao, a oca i udarao.

“Otac je odveden na liniju da bih se ja vratio u radni vod. Otac se drugi dan vratio sav modar, pretučen… On mi je rekao da ga je Pero Radišić tukao”, ispričao je Huskić.

Svjedok je kazao da se 1995. vratio u vojsku i da od tada nije imao problema i kontakta sa optuženim.

Tužilaštvo BiH tereti Radišića da je od 1992. do 1995. godine, kao komandir radnog voda Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju civila bošnjačke nacionalnosti.

Optužnica ga tereti za odvođenje više osoba na prinudne radove, zbog čega je na prvoj borbenoj liniji ubijeno najmanje šest ljudi, a veći broj ih je ranjen.

Na pitanje Odbrane da li je ranije poznavao Radišića, on je kazao da su ih u Fudbalskom klubu “Partizan” raspoređivali u radnu obavezu i da je dva puta raspoređen kod njega.

Optuženi Radišić je kazao da prvi put vidi svjedoka i da nikad nije dolazio po njega u selo Rankovići.

Nastavak suđenja je zakazan za 27. mart.