Buljubašić priznao zločin i izvinio se

Buljubašić je kazao da je učestvovao u premlaćivanju zatvorenika Bože Balabana i da je kasnije naredio drugim osobama da ga nastave tući dok nije podlegao, te da je palicom i nogom udarao druge zatvorenike.

“Najiskrenije mi je žao i molim za oprost. Molim sudije da moje priznanje cijene kao olakšavajuću okolnost. Cijelog postupka sarađivao sam s Tužilaštvom i Sudom, opisao sam sve zločine koje sam vidio tokom posjete logoru, što je moj doprinos ostvarenju pravde, a svjedoke Srbe nisam vrijeđao i tražio sam od njih oprost”, rekao je Buljubašić.

Prema Buljubašiću, Tužilaštvo BiH je dokazalo da je srpsko stanovništvo 1992. godine zatvarano u Dretelj radi razmjene i protjerivanja, ali je dodao da on s tim “nije imao veze”.

“Prema svim Ženevskim konvencijama, međunarodnim i domaćim zakonima, odgovornost ima onaj koji ima moć. U to vrijeme svu moć su imali visoki oficiri Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i nije pravedno što oni nisu optuženi“, rekao je Buljubašić.

Buljubašiću se sudi da je kao pripadnik HOS-a, zajedno s Ivanom Zelenikom, Srećkom Hercegom, Ivanom Medićem i Marinom Grubišić-Fejzić, 1992. godine počinio zločine nad srpskim zarobljenicima u Dretelju.

Tužilaštvo BiH smatra da su svi sudjelovali u tjeranju zatvorenika na prisilni rad i mučenju, a nekoliko osoba preminulo je od posljedica zlostavljanja. Prema navodima optužnice, Herceg je bio zapovjednik Dretelja, Buljubašić zamjenik zapovjednika, Zelenika časnik HOS-a, a Medić i Grubišić-Fejzić stražari u Dretelju.

Buljubašić je u završnoj riječi kazao da nije mnogo ulazio u hangare u Dretelju, te da sigurno nije prijetio ženama u logoru seksualnim nasiljem.

“Ja ne mogu biti siledžija ili terorist. Ja jednostavno nisam tog karaktera i nikada neću biti kriminalac iako sam u zatvoru”, izjavio je Buljubašić.

Dodao je da je pokušavao pomoći zatvorenicima – tako što je spasio zaštićenu svjedokinju A kada je jedan vojnik pucao prema njoj, te je pet zatvorenica srpske nacionalnosti izveo iz hangara i smjestio u zgradu uprave, gdje su čistile i spavale.

Buljubašić je rekao da mu optuženi Srećko Herceg nikada nije bio nadređen i da mu 1992. godine nije izdavao naredbe.

Na kraju završne riječi, Buljubašić je kazao da je imao problema sa advokatima, zbog čega ih je nekoliko promijenio, kao i da je imao otežanu odbranu jer se nalazio u zatvoru u Zenici. Zatražio je da mu Sudsko vijeće u presudi izrekne jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora za zločine u Dretelju, u koju će ubrojati kazne za već dosuđena ubistva.

Odbrane Ivana Medića i Marine Grubišić-Fejzić će završnu riječ iznijeti 3. marta.