This post is also available in: English
Iznoseći završnu riječ, Odbrana Selimovića je kazala da ispitivanja i šamaranja zarobljenika koja su činili stražari u sabirnim centrima nisu bila u vezi sa bilo kakvom naredbom optuženog. Dodala je i da je Tužilaštvo BiH nastojalo da ispitivanje predstavi kao ratni zločin.
“U ratu dolazi do zarobljavanja i ona strana koja zarobi ima ovlasti da ispituje dok ne sazna šta treba, ali u ispitivanju treba imati mjeru. Nema dokaza da je Mehura Selimović prelazio tu mjeru”, naveo je Asim Crnalić, branilac optuženog.
Prvostepenom presudom, Selimović, Ružnić i Mustafić su osuđeni jer su od aprila 1994. do kraja januara 1996. omogućili i sami učestvovali u fizičkom i psihičkom zlostavljanju zatočenih osoba u centru “Luke” u Bihaću, auto-servisu “Rad” u Cazinu, kasarni “Adil Bešić” i prostorijama hotela “Park” u Bihaću.
Selimović i Ružnić su osuđeni na po osam godina, dok je Mustafić dobio devet godina zatvora. Apelaciono vijeće je ukinulo presudu 2013. godine i odredilo novo suđenje.
Crnalić je rekao da su zarobljenici prilikom zarobljavanja doživjeli torturu koja je uticala na njih, ali da to nema veze s optuženim, te da on nije vršio mučenje i nečovječno postupanje.
“Zbog svega toga što sam rekao, predlažem Sudu da donese presudu koja oslobađa mog branjenika”, kazao je on.
Odbrana optuženog je Ružnića zatražila oslobađajuću presudu jer Tužilaštvo nije dokazalo da je on zlostavljao zatvorenike, ispitivao i prisiljavao na službu u neprijateljskoj vojsci. Branilac Alaga Bajramović je kazao da su neki svjedoci govorili da je optuženi davao mimičke znakove stražarima da tuku zarobljenike.
“Niko od svjedoka mimičke znakove nije isto opisao. Niti jedan iskaz se ne potvrđuje drugim. A ako je i postojao ranije dogovoren znak za udarce, onda je to trebao biti jedan znak”, rekao je Bajramović.
Odbrana Mustafića je kazala da se svjedocima koji terete optuženog ne može vjerovati, te da njihov branjenik nije bio stražar ni vojni policajac, već pisar. Dodao je i kako su ga svjedoci opisivali kao osobu oštećenog oka, ali da nisu navodili druge karakteristike.
“Emir Mustafić je kao mlad izgubio oko i to je uticalo na njegov život. Posvetio se knjigama i muzici. U duši je bio hipik i tom pokretu pripada i danas, a taj pokret je protiv rata”, rekao je njegov branilac, Hasan Veladžić, zatraživši oslobađajuću presudu.
