Ranisavljević prije 18 godina progovorio o zločinu u Štrpcima

Radi se o Obradu Polugi, Novaku Polugi i Bobanu Inđiću, koje je 5. decembra uhapsila Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Pored njih, u BiH i Srbiji je uhapšeno još 12 osumnjičenih.

Obrad i Novak Poluga te Inđić su učešće u zločinu negirali u iskazima koji su pročitani na suđenju Ranisavljeviću pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora). Ranisavljević je osuđen na 15 godina zatvora. Kaznu je odslužio prije tri godine.

Naoružana grupa od oko 20 ljudi je u Štrpcima 27. februara 1993. godine otela putnike iz brzog voza koji se kretao iz Beograda (Srbija) prema crnogorskom gradu Baru.

U selu Mušići kod Višegrada je ubijeno 20 otetih putnika, od kojih je 18 bilo bošnjačke, jedan hrvatske nacionalnosti, a jedan je bio strani državljanin, najvjerovatnije afričkog ili arapskog porijekla.

U presudi Ranisavljeviću je navedeno da je otmicu organizovao Milan Lukić.

Zajedno u akciju

U iskazu datom 1996. godine istražnom sudiji u Bijelom Polju, Ranisavljević je detaljno opisao otmicu i ubistva 20 putnika. U nastavku prenosimo dijelove tog iskaza, koji je dio pravosnažne presude protiv Ranisavljevića.

On je ispričao kako je iz rodnog Despotovca (Srbija) kao dobrovoljac otišao u Hrvatsku da ratuje. Krajem 1992. godine se vraća u Despotovac, a u januaru 1993. ide posjetiti oca u Beograd, gdje je sreo djevojku Draganu. Prihvatio je njen prijedlog da kao dobrovoljci dođu u Višegrad. Kako je naveo, priključile su im se još neke osobe.

Prema njegovom iskazu, postali su pripadnici Višegradske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), čiji je komandant bio Luka Dragičević, koji je uhapšen zajedno s još devet osumnjičenih u BiH.

Ranisavljević je u iskazu naveo da su se priključili interventnoj četi Višegradske brigade pod komandom Inđića, koji je također uhapšen u BiH zajedno sa ostalima, i Sud BiH im je odredio pritvor.

Tri dana prije otmice, Ranisavljević je, kako je naveo, otišao u Srbiju, ali se s Mićom Jovičićem vratio u Višegrad na dan zločina.

Prije ulaska u kasarnu gdje su bili smješteni, Ranisavljević je primijetio grupu vojnika, među kojima su bili braća Poluga, komandir Inđić te Milan Lukić, za kojeg je naveo da mu je “Dragana rekla da je strah i trepet u Višegradu”.

Nakon što su se približili grupi, kako stoji u izjavi, Inđić je kazao: “Idete i vi s nama u akciju.” Ranisavljević je rekao da je to shvatio kao naređenje. 

Grupa od 20 naoružanih boraca kamionom je u prijepodnevnim satima krenula prema Štrpcima. Dok su putovali, kazao je Ranisavljević, neko u grupi je govorio “zakasnit ćemo”, “proći će” i slično, nakon čega je shvatio da nije riječ o uobičajenoj akciji.

Ubrzo je, kako je navedeno, saznao da trebaju napasti voz. Kada su stigli do željezničke stanice u Štrpcima, prema riječima Ranisavljevića, podijeljeni su u grupe i čekali su dolazak voza.

“Kada je voz stao, u njega je ušla grupa koja je za to bila određena. Za tom grupom ušao je i on, iako nije za to bio određen. Kada je Milan Lukić ušao u voz, kazao je da se radi o rutinskoj kontroli i da će lica koja budu izvedena iz voza, biti vraćena u voz nakon provjere koja će se izvršiti putem kompjutera”, stoji u izjavi datoj istražnom sudiji u Višem sudu u Bijelom Polju.

Kamionom su svi zajedno krenuli prema Višegradu. Stigli su, prema navodima izjave, u selo Prelovo (općina Višegrad) te putnike sproveli u sportsku salu i postrojili uza zid.

“Lukić Milan i Inđić Boban naredili su tim licima da izvade iz džepova sve stvari i stave ih ispred sebe i da novac, nakit i satove odvoje od drugih stvari i ličnih dokumenata”, naveo je Ranisavljević, dodavši da su skoro svi tukli civile, ali da se ne sjeća je li on nekoga udario. 

Naoružana grupa je naredila putnicima da ponovo uđu u kamion, te su krenuli u pravcu Višegrada. Kako je naveo Ranisavljević, kamion se zaustavio u selu Mušići, kod jedne spaljene kuće sa garažom u prizemlju.

Prigušeni pucnji

Prema riječima Ranisavljevića, Lukić, Inđić i još dva-tri borca su otete putnike u manjim grupama iz kamiona sprovodili u garažu.  Dok su Lukić i Inđić ulazili u garažu, Ranisavljević je, kako tvrdi, čuo prigušene pucnje.

Na kraju su izvedene dvije grupe od pet-šest civila. Lukić i Inđić, prema osuđenom Ranisavljeviću, uveli su prvu grupu u garažu, a druga je ostala kod ulaznih vrata. U jednom momentu Ranisavljević je vidio kako je jedan od njih počeo bježati, i počeo je pucati, nakon čega je čuo kako govori: “Jao, majko moja”, i nakon toga je pao.

“U tom trenutku Lukić Milan je izašao iz garaže i povišenim tonom pitao: ‘Ko je pucao?’ On je Lukiću odgovorio da je on pucao i pokazao na lice koje je kukalo. Tom licu je tada prišao Lukić i bajonetom ga preklao, pri čemu je kazao: ‘Tako se to radi’”, naveo je Ranisavljević.

Nakon ubistva posljednje grupe, ušli su u kamion i napustili selo. Kako stoji u iskazu, Lukić je rekao da će jedan stariji čovjek iz sela ukloniti tijela i baciti ih u Drinu. U Višegrad su stigli sat prije ponoći, a naređeno im je da ništa ne pričaju.

Ranisavljević je kazao da je ovaj iskaz potpisao zbog straha za svoj i život porodice, navodeći da je u pritvoru, dok je saslušavan, bio premlaćivan i ucjenjivan.

Međutim, sudije mu nisu povjerovale, uz obrazloženje da je “tako detaljan opis i navođenje najsitnijih detalja moglo da iznese lice koje je stvarno u kritičnom vremenu boravilo na tom prostoru”.

Zaključili su kako policija, istražni sudija ili bilo ko drugi nije mogao prisiliti Ranisavljevića da iznese takve detalje otmice i ubistava putnika iz razloga što im nisu mogli bili poznati. U presudi je navedeno da je njegova izjava iz istrage potvrđena iskazima drugih svjedoka.

Za vrijeme suđenja je urađen uviđaj kuće gdje su izvršena ubistva, a na jednom od unutrašnjih zidova bila su ispisana imena – Nebojša, Boban, Branko, Boča i Brane.

Posmrtni ostaci svih ubijenih do danas nisu pronađeni.

Haški sud je Lukiću izrekao kaznu doživotnog zatvora zbog zločina u Višegradu. Nije mu suđeno za otmicu i ubistva putnika iz voza u Štrpcima.