This post is also available in:
Prema iskazu svjedoka, oni su, kao pripadnici Četvrte čete, neprekidno bili na ovoj lokaciji.
“Tu je bilo neuslovno za boravak, ali smo imali naredbu da držimo tu liniju s obzirom da su na područje cijele opštine bili sukobi i nije bilo mogućnosti da nas neko zamijeni”, kazao je svjedok Vojo Ćebić.
On je rekao da im je nekoliko saboraca poginulo tokom boravka na brdu Zaglavak, ali im je bilo zabranjeno da idu na sahranu.
Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja do kraja augusta 1992. učestvovao u napadima na bošnjačka sela, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima osoba, te silovanju na području Višegrada.
Novak Miličević je posvjedočio da im je voda i hrana dovožena na Zaglavak, ali kako nije vidio da je Racković vozio “tamić”.
“Niko nije mogao otići, to vam tvrdim. Nismo mogli otići ni da se okupamo”, rekao je svjedok.
Na pitanje kako je zapamtio 1. juni i 12. juli kao datume odlaska i povratka sa Zaglavka, Miličević je kazao da je boravak zapamtio po “mučenju i strahovanju”.
Svjedoci su naveli kako je optuženi u periodu nakon što su se povukli sa Zaglavka bio ranjen.
“Vito je ranjen u Donjoj Lijesci. Nije ga bilo mjesec-dva”, rekao je svjedok Miloš Makljenović.
Na pitanje da li je siguran da je svakodnevno viđao Rackovića na zaglavku, on je objasnio da su se vojnici viđali u pozadinskom dijelu, gdje su odmarali, kao i da su išli od rova do rova.
Svjedok Slaviša Marković, koji je u selu Kočarim obezbjeđivao put prema Zaglavku, kazao je da je Četvrta četa bila zadužena za ogroman prostor – od Višegrada do Zaglavka.
Govoreći o situaciji u Višegradu prije i nakon izbijanja sukoba, svjedoci su naveli da je vladala napetost, kao i da su muslimanski ekstremisti izazvali nekoliko incidenata, kao što su paljenje zastave, rušenje spomenika Ivi Andriću i tunela prema Srbiji, a potom je došlo i do premlaćivanja, ubistva i zarobljavanja.
Srbi su, prema njihovim riječima, napustili Višegrad zbog straha, a vratili su se s dolaskom Užičkog korpusa, nakon čega bošnjačko stanovništvo odlazi.
“Mog oca su još u septembru 1991. pretukli kada je pošao u fabriku namještaja ‘Varda’ da uzme dio za auto. Tu je bila muslimanska barikada i oni su ga polomili”, ispričao je svjedok Ćebić.
Suđenje se nastavlja 12. novembra.
