Stariji, bolesniji i obrazovaniji

Ova ustanova razlikuje se po mnogo čemu od drugih zatvora, najviše zbog specifične strukture pritvorenih – državljana bivših jugoslovenskih republika optuženih za teške ratne zločine.

Trenutno se u Scheveningenu nalazi 20 lica, što je znatno manje nego ranijih godina. Vrhunac je bio 2005. godine, kada ih je bilo 64. 

Pritvorska jedinica UN-a smještena je u kompleksu holandskog zatvora, u kojem se nalazi između 200 i 250 osuđenika. Visokim zidovima i ogradama odvojen dio, osim Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), koriste i Međunarodni krivični sud, kao i Specijalni sud za Liban.

Zatvor u Scheveningenu u medijima na Balkanu nerijetko je opisivan kao hotel, ali Finac Sarvela navodi da su uslovi smještaja ovdje tipični za zapadnoevropske zemlje.

“Slično je u Finskoj, generalno u Zapadnoj Evropi. Nema ovdje luksuza”, kaže Sarvela.     

On i njegov zamjenik Fraser Gilmour iz Škotske ugostili su krajem septembra grupu novinara iz regiona i Evrope – što je druga i posljednja posjeta medija prije zatvaranja MKSJ-a, poznatijeg kao Tribunal u Haagu.

Oni su nekoliko sati bili na raspolaganju medijima i rado su objašnjavali procedure i uslove boravka u ovoj ustanovi. Pitanja o pojedinačnim pritvorenicima nisu bila dozvoljena, a broj fotografija i mjesta obilaska bio je ograničen.

Rekreacija, učenje jezika

Pritvorenici Haškog suda ranije su koristili pet krila Pritvorske jedinice UN-a, a sada su raspoređeni u tri. Svako krilo sastoji se od odvojenih ćelija, dnevnog boravka sa kuhinjom, te prostorije za kupanje i pranje veša.

Osim toga, postoji niz zajedničkih prostorija za sve haške pritvorenike. Među njima su sobe za prijem porodice, uključujući i privatne posjete partnera, prostor za razgovor sa advokatom, vjerske potrebe, sala za sport i rekreaciju, ambulanta, učionica za strane jezike, biblioteka, kantina, a omogućene su im i šetnje izvan zgrade.

U ćeliji veličine do deset kvadratnih metara smješteni su željezni krevet sa spužvastim dušekom, sto, stolica i lampa, televizor, ormar, te lavabo i WC šolja. Zatvorenicima su obezbijeđena osnovna sredstva za higijenu i jelo, kao i trenerka. Na zidovima su postavljene ploče za pisanje.

Na ulazu u ćeliju je i elektronski uređaj sa dugmadima koji pritvoreniku omogućava da aktivira alarm ukoliko treba pomoć, ali i da sluša muziku. Svaki pritvorenik je dužan da čisti svoju ćeliju. 

I dok sličan smještaj imaju zatvorenici u drugim razvijenim zemljama, pritvorenici Haškog tribunala izdvajaju se po liberalnijem tretmanu.

Ne računajući noćne sate kada spavaju, pritvorenici moraju biti u ćelijama dnevno tri puta po sat, a ostalo vrijeme mogu se slobodno kretati unutar krila i drugih zajedničkih prostorija.

S obzirom da su od svojih domova udaljeni po 1.300 do 1.800 kilometara, dozvoljeno je da im porodica dolazi u posjetu mjesečno po sedam dana uzastopno. 

Imaju svoje pritvorske račune na koje im uprava uplaćuje po 15 evra sedmično, za telefon ili kupovinu u kantini, a sredstva im mogu dostavljati i drugi.   

Uprava im je takođe obezbijedila televizijske kanale i štampu iz regiona, a mogu naručiti i hranu iz zavičaja.

Ove i druge slične pogodnosti haški pritvorenici imaju zahvaljujući svojoj specifičnoj strukturi.

Svađe bez tjelesnih povreda

Riječ je većinom o starim i bolesnim osobama koje su obrazovane i obavljale su visoke vojne ili političke dužnosti, nisu ranije osuđivane, a veoma su udaljene od kuće i dugo ostaju u pritvoru. Takođe, optužene su za složene, teške zločine i veliki je interes javnosti za njih. 

“Ovdje se nikad nije desio napad na čuvara, što je nečuveno u zatvorskom svijetu”, kaže Fraser Gilmour, zamjenik upravnika koji ovdje radi već 16 godina.

Nikad nije zabilježena ni ozbiljnija tuča među pritvorenicima, samo “bučnija svađa ili manji incidenti, bez tjelesnih povreda”.

Sadašnji haški pritvorenici u prosjeku su stari skoro 63 godine, što je dvostruko više od prosjeka u drugim zatvorima. Takođe, njihovo zdravstveno stanje je daleko lošije. Oko 60 odsto ih ima kardiovaskularna oboljenja, 44 odsto probleme sa kostima, a 67 odsto povišen holesterol ili dijabetes.

“U ovoj ustanovi pritvorenici su često obrazovaniji od osoblja, dok je u drugim zatvorima situacija obrnuta”, kaže Gilmour.     

Drastična razlika izražena je i u vremenu boravka. Dok pritvor u Škotskoj ili Australiji traje od jednog do nekoliko mjeseci, u Pritvorskoj jedinici UN-a on u prosjeku iznosi 90 mjeseci, ili više od sedam godina. 

Kulturne navike stanovnika različitih geografskih regija dolaze do izražaja u ovoj ustanovi.

“Čini se da je za jug karakteristično aktivno liječenje bolesnika, dok je na sjeveru princip ‘pusti tijelo da se izliječi’”, ukazuje Gilmour.

Prva na listi žalbi pritvorenika je hrana, na koju primjedbe dolaze i od međunarodnog osoblja.

“Žalbe su slične onim u drugim zatvorima, poput grijanja, stvari u vezi s televizijom… Kad je čovjek zatvoren, više se žali“, objašnjava Sarvela.

Uprava ima razumijevanja i za navike ljudi s Balkana, tako da se u Pritvorskoj jedinici na više mjesta mogu pušiti cigarete. S druge strane, alkohol nije dozvoljen ni u kom slučaju. Na spisku zabranjenih stvari je i internet, mada pritvorenici mogu u učionici koristiti kompjuter. 

Dijeljenje po nacionalnoj osnovi obilježilo je sukobe u bivšoj Jugoslaviji, a u Pritvorskoj jedinici u Scheveningenu ovakve podjele ne važe. Prilikom određivanja grupa za smještaj u krilima zatvora, uprava ne uzima u obzir nacionalnu pripadnost pritvorenika.   

“Smatramo da to nije potrebno. Besmisleno je”, napominje Sarvela. 

Za potrebe Tribunala, Pritvorska jedinica UN-a biće otvorena još nekoliko godina. Uprava predviđa da bi na kraju 2016. trebalo ostati 12 pritvorenika.