Članak

Premlaćivanja i mučenje glađu

18. Septembra 2014.00:00
Na suđenju za zločine počinjene na području Hadžića, Tužilaštvo BiH pročitalo je iskaze bivših zatočenika koji su kazali da su osobe srpske nacionalnosti u logorima na području te općine bili premlaćivani i mučeni glađu.

This post is also available in: English

Tužiteljica Zorica Đurđević pročitala je iskaz preminulog svjedoka Sretena Srdanovića u kojem stoji da je u junu 1992. godine odveden u Osnovnu školu “9. maj” u Pazariću, u kojoj su logoraši premlaćivani.

“Premlaćivanje u ovom logoru vršio je isključivo Ibro Jamaković. Premlaćivanja su nastavljena skoro svakodnevno, ali moram reći da sam ja dobro prošao”, naveo je svjedok, dodavši da su zatočenici mučeni glađu.

Srdanović je izjavio da je iz ove škole prebačen u “Krupu”, a zatim i u “Silos”. Dodao je kako je upravnik “Krupe” bio Šerif Mešanović zvani Šera, koji je “imao autoritet među stražarima vojnicima, ali i mudžahedinima”, kojima nije dao da diraju zarobljenike.

Za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH, uz Mešanovića, tereti i Mustafu Ðelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića i Nermina Kalembera.  

Prema optužnici, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika “Silosa”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u kasarni “Krupa”, Kalember stražar u “Silosu”. Ostali su bili pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.

U iskazu Radivoja Goluba, drugog preminulog svjedoka, koji je bio zatočen u školi  “9. maj”, stoji da su zatočenici u ovom objektu udarani, ispitivani, te da nisu dobijali dovoljno hrane.

“U tih mjesec dana dobijali smo po jedan obrok dnevno. To je bila neka čorba od pasulja ili makarona, kisela ili neslana. Uz čorbu bi dobili malo parče hljeba. Trojica bi jela čorbu iz istog tanjura sa jednom kašikom”, kazao je Golub, koji je odatle prebačen u “Krupu”.

On je rekao da je upravnik “Krupe” bio Šera koji je često dolazio u ćeliju. “Čak bi sa sobom ponekad poveo i stražare i pred nama im govorio da nas ne smiju tući, jer je vidio na nekima da su isprebijani”, rekao je svjedok.

Svjedok Ognjen Tomanić – koji je u svom iskazu naveo da je od juna 1992. do februara 1993. bio zatočen u više objekata na području Hadžića – posvjedočio je da je više puta isptivan o naoružanju koje nije imao.

“Tokom boravka u ‘Silosu’ nisam tučen, možda me je spasilo to što nisam imao oružje”, stoji u iskazu Tomanića, koji je pročitala tužiteljica Đurđević.

Suđenje se nastavlja 2. oktobra.

Selma Učanbarlić


This post is also available in: English