This post is also available in: English
Svjedok Nermin Šemšić pojasnio je da su zahtjeve za odvođenje na rad zatvorenika iz “Silosa” podnosile civilne i vojne vlasti, te da mu nije poznato da li je neki od zahtjeva odbijen. U slučaju da se odbije zahtjev, kako smatra Šemšić, “komandant brigade bi bio razriješen dužnosti”.
“Komandant nije bio svakodnevno prisutan u brigadi. Vidio sam da su naredbe potpisivala i druga lica. Da li je komandant za to davao saglasnost, ne znam”, rekao je svjedok.
Šemšić je ispričao da su pripadnici Devete brdske brigade ABiH vršili obezbjeđenje zarobljenika u “Silosu”, ali da nisu imali ingerencije za razmjenu zatvorenika. Prema svjedoku, o razmjeni zatvorenika je odlučivala civilna vlast.
“Komandant Kazić nije mogao donijeti odluku o razmjeni, odluku je donosila općinska komisija. Svaku razmjenu morala je verifikovati općinska komisija”, pojasnio je svjedok.
Odgovarajući na pitanje Odbrane Mustafe Đelilovića, Šemšić je kazao da problem postojanja “Silosa” nisu mogle riješiti ni civilne vlasti a ni vojni organi općine Hadžići.
Svjedok je napomenuo da je u ljeto 1994. godine predsjednik Alija Izetbegović bio u posjeti Devetoj brdskoj brigadi, kada mu je rekao da imaju veliki problem “Silosa”. Izetbegović mu je, kako tvrdi svjedok, odgovorio: “Nemoj mene u taj džehenem.”
Izetbegović je bio prvi predsjednik BiH, a preminuo je 2003. godine.
“Ostavio je u džehenemu ove koji su na optuženičkoj klupi”, dodao je svjedok.
Za zločine počinjene u “Silosu”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, optuženi su, osim Kazića, Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šerif Mešanović i Nermin Kalember.
Prema optužnici, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika “Silosa”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u kasarni “Krupa”, a Kalember stražar u “Silosu”. Ostali su bili pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.
Svjedok je pojasnio da je u augustu 1993. bio referent za pravne poslove, a 1994. godine pomoćnik komandanta za pravne poslove Devete brdske brigade.
Početkom rata, svjedoka su, kako je ispričao, zarobile srpske snage i odvele u Sportsku dvoranu u Hadžićima, gdje je premlaćivan. On se prisjetio da je 22. juna 1992. prebačen u kasarnu “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici, odakle je druge noći odvedeno 46 ili 47 ljudi, o čijoj se sudbini ni danas ne zna ništa.
Porodice nestalih tražile su da se zarobljenici srpske nacionalnosti ne puštaju iz “Silosa” dok se ne otkrije gdje se nalazi 46 ili 47 njihovih najbližih.
Nastavak suđenja zakazan je za 4. septembar.
