This post is also available in:
“Mislim da je u logoru bila glavna izvjesna Indira, pravnica”, izjavio je 2004. godine Savo Pejić.
On je ispričao kako je u “Poletu” vršeno “strahovito fizičko i psihičko maltretiranje”, da su muškarci udarani palicama, nogama, rukama i metalnom šipkom, kao i da su im gašene cigarete na tijelu.
Naglasio je da su primoravani da imaju spolne odnose sa zatvorenim ženama, te da su tjerani da pjevaju “ustaške pjesme”.
Indira Kamerić je optužena da je 1992. učestvovala u fizičkom i psihičkom mučenju, te nečovječnom postupanju prema civilima i ratnim zarobljenicima srpske i bošnjačke nacionalnosti u prostorijama policije i na stadionu “Polet” u Bosanskom Brodu.
Jelka Maleš je u iskazu koji je dala 2006. godine navela da je u “Poletu”, osim hrvatskih vojnika, bilo i nekoliko žena, među kojima Indira, te da je ona tukla zatvorenike.
U iskazu datom 2010. Stana Živković je kazala da nije poznavala Indiru odranije, te da ju je prvi put vidjela u logoru “Polet”.
“Prvi put kad sam je vidjela, bila je u civilu. Čula sam da je u logoru i šta radi. Slobodanka Vidić mi je priznala da je tukla Indira”, rekla je svjedokinja.
Ona je navela kako je bila silovana i da ju je jedan vojnik natjerao da ga oralno zadovoljava.
Sofija Vidić je u iskazu iz 1994. ispričala kako je višestruko silovana u “Poletu”. Ona je navela da je Indira ulazila u prostoriju u kojoj se ona nalazila i da je bila prisutna kada su neke žene silovane.
Koviljka Stojković je u iskazu navela da je silovana najmanje deset puta.
“U toku noći silovalo me šest vojnika”, kazala je Stojković, navodeći da su pripadnici HVO-a silovali žene na zvjerski način.
Svjedokinja je u dvije izjave navela da ju je, kad je dovedena u logor, Indira Vrbanjac upisala u neku evidenciju.
Nastavak suđenja zakazan je za 28. august.
