This post is also available in:
Anto Mandić je ispričao Sudu da je nakon izbora 1990. izabran za predsjednika Skupštine opštine Kotor-Varoš ispred Hrvatske demokratske zajednice (HDZ).
Prema njegovom iskazu, optuženi Savo Tepić je tada postao načelnik policije.
“Tada počinju zahtjevi za osnivanje Autonomne pokrajine Krajina, i priključivanje Kotor-Varoši samostalnoj autonomnoj pokrajini pod izlikom ekonomskih razloga”, kazao je svjedok.
Kako je dodao, od njega je traženo da to pitanje iznese na dnevni red, međutim, on to nije uradio, te su u aprilu 1992. godine organizovane javne tribine pod nazivom “Samostalna autonomna pokrajina Krajina – da ili ne”.
“Ja sam došao u posjed dokumenta koji nije imao ni glavu ni rep, a u kojem je stajalo da je Kotor-Varoš u sastavu samostalne autonomne pokrajine”, rekao je Mandić.
Tužilaštvo BiH tereti Savu Tepića, Dragoslava Bojića, Duška Vujičića, Duška Maksimovića, Radojka Keverovića, Radu Škorića i Iliju Kurušića da su od maja 1992. do kraja iste godine učestvovali u širokom i sistematičnom napadu i progonu Bošnjaka i Hrvata iz njihovih kuća na području Kotor-Varoši, te zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima.
Mandić je kazao kako je 11. juna uhapšen i odveden iz kuće na ispitivanje oko toga ko drži ilegalno naoružanje.
“Najprije sam odveden u zgradu pilane i tu je neko rekao na ‘motoroli’: ‘Glavna ptica je uhvaćena’. Ispitivao me Zdravko Pejić o naoružanju, a ja sam znao samo ko je imao legalno oružje. Ja nikoga nisam naoružavao”, ispričao je svjedok.
Na pitanje sudije Zorana Božića da li je svjedoku poznato zašto je uhapšen i za šta je osumnjičen, on je odgovorio: “Zbog rušenja Jugoslavije i smrti više lica.”
Mandić je nakon zatvaranja u zgradu pilane odveden, ispitivan i zatvaran u Centru službe bezbjednosti Banja luka, kao i u Osnovnoj školi “Maslovare”, te u maloljetničkom zatvoru Tunjice u Banjoj Luci. Razmijenjen je 25. novembra 1992. godine.
Suđenje se nastavlja 16. juna.
