This post is also available in:
Šemsudin Halebić, nekadašnji pomoćnik komandanta općinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) Jablanica, kazao je da je optuženi Bojadžić bio uključen u jednu razmjenu, a da je on dobio zadatak da pomogne na neki način.
Zbog toga je, kako je naveo, nazvao u bazu jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH) u kojoj je Bojadžić bio zamjenik komandanta, te razgovarao sa jednim od vojnika.
“On mi je rekao da Nihad nije tu. Kazao je da je na isturenom komandnom mjestu. Nije rekao na kojem”, izjavio je svjedok.
Odbrana je svjedoku predočila dokument iz 26. jula 1993. godine kojim je Bojadžić ovlašten da izvrši razmjenu zarobljenog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za pripadnika Četvrtog korpusa ABiH. Braniteljica Vasvija Vidović je dodala da je dokument iz Štaba Vrhovne komande ABiH poslan na istureno komandno mjesto u Zenici.
Svjedok Halebić je kazao da je dan ili dva poslije tog datuma pokušao stupiti u kontakt sa Bojadžićem. Dodao je da je optuženog vidio tek krajem augusta 1993. godine, te da mu je ispričao da je bio na Igmanu.
“Prvi put da sam ga vidio da je imao bradu i dužu kosu”, rekao je on.
Svjedoci Tužilaštva BiH su kazali da ništa karakteristično nisu primijetili na Bojadžićevom licu.
Bojadžiću je stavljeno na teret da je u večernjim satima 28. jula 1993. godine, zajedno sa još jednim muškarcem, odveo dvije zarobljenice iz muzeja “Bitka na Neretvi” u Jablanici. On je, kako stoji u optužnici, silovao jednu zarobljenicu, a drugi muškarac drugu.
Jasmin Dželmo, drugi svjedok Odbrane, rekao da je, kao vojni policajac Četvrtog korpusa, obezbjeđivao objekte u Jablanici, među kojima je bio i muzej. Kako je ispričao, vojni policajci bili su zaduženi za zarobljene pripadnike HVO-a koji su držani u podrumskim prostorijama muzeja, te da su o svemu vodili evidenciju.
Kako je kazao, nikada nije čuo ni pročitao da je Bojadžić učestvovao u incidentima koji se odnose na ove zarobljenike.
Svjedok Nehru Manjušak je ispričao da su u njegovoj kući bili smještene osobe Crvenog križa koje su često išle u muzej i pričale sa zarobljenicima.
Od tih ljudi, kako je dodao, nije čuo loše priče o Bojadžiću. Jedne prilike su mu, kako je naveo, rekli da su Bojadžić i Zulfikar Ališpago spasili djecu hrvatske nacionalnosti iz Grabovice.
Suđenje Bojadžiću, kojem se sudi i za druge zločine počinjene u Jablanici, nastavlja se 12. juna.
