Udarci u atomskom skloništu

Svjedok Zoran Mandić je ispričao kako je početkom rata uhapšen kao civil i odveden najprije u školu u Pazarić (općina Hadžići), a potom u logor “Silos”, gdje je ostao do kraja rata.

Iz “Silosa” je, kako je rekao, u zimu 1993. godine sa još deset zatočenika odveden na planinu Igman.

“Kada smo došli, sve je bilo u redu, radili smo i kopali rovove”, kazao je Mandić, koji je svjedočio iz Amerike putem videolinka.

Prema iskazu  Mandića, jedno veče je došla grupa koji ih je tukla u atomskom skloništu.

“Mene je lično Nedžad udario. Pretrpio sam bolove u bubrezima i krvario sam… Bili smo okrenuti prema zidu. Jedan se predstavio kao Nedžad Dizdarević, a kasnije sam saznao da se preziva Hodžić. Poslije je odveo Jadranka Glavaša, a nakon dva dana je rekao da je Glavaš preminuo”, ispričao je svjedok.

On je dodao da ne zna ko je tukao ostale, ali da je čuo jauke, te da su svi padali.

Nedžadu Hodžiću i Dževadu Salčinu zvanom Struja, nekadašnjim vojnicima jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), sudi se za zločine počinjene 1993. na planini Igman.

Odbrane su zbog različitosti između iskaza koje je svjedok dao ranije i tokom svjedočenja uložile kao dokaze iskaz dat Tužilaštvu 7. maja prošle godine, te iskaz dat Centru javne bezbjednosti Sarajevo 1996. godine.

U iskazu datom Tužilaštvu BiH stoji kako je svjedok od Dragana Vukovića čuo da je Hodžić pretukao Glavaša, nakon čega je umro, dok je tokom svjedočenja Mandić kazao kako ne poznaje Dragana Vukovića.

“Ta izjava o kojoj govorite mi nije pročitana”, rekao je svjedok.

U izjavi datoj 1996. navedeno je kako je svjedok kazao da je Nedžad imao ožiljak, te je bio oko 27 godina star, dok je na suđenju izjavio da se ne sjeća tog ožiljka.

Suđenje se nastavlja 5. juna.