Autor:
2. aprila 2014. | 00:00
This post is also available in:
Svjedokinja Remzija Liska se prisjetila kako je u maju ili junu 1992. godine pobjegla kod roditelja u selo Kabernik, koje je od Višegrada udaljeno tri kilometra.
Ona je ispričala kako se jednog dana pojavio “tamić”, na kojem je vidjela optuženog Rackovića. Sa vozila su, kako je rekla Liska, sišle četiri osobe.
“Mi smo onda otišli do komšije Momčila, jer smo mislili da će nas zaštititi”, prisjetila se Liska.
Ona je dodala da je Racković – kojeg je poznavala odranije – bio u vojnom odijelu i naoružan.
“Mi smo iz Momčilove kuće gledali kako je Vito odveo šest komšija, i za njih se više ništa ne zna”, kazala je ona.
Petko Pavlović, branilac optuženog, rekao je kako svjedokinja u izjavi koju je u julu 2012. godine dala Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) nije kazala da je optuženi odveo mještane.
Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja do kraja augusta 1992. učestvovao u napadima na bošnjačka sela, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima osoba na području Višegrada, te silovanju.
Neke od nezakonito uhapšenih osoba, kako je navedeno u optužnici, nikada nisu pronađene, a tijela pojedinih civila ekshumirana su 2000. godine na lokaciji “Slap” u Žepi.
Na ovom ročištu je saslušana i svjedokinja Munira Omanović, koja se prisjetila kako su u selo Kabernik došli vojnici koji su na megafon govorili: “Predajte se, zarobljeni ste.”
Omanović je ispričala da ju je optuženi Racković tjerao da ide od kuće do kuće i pretresa.
“Ja sam išla ispred Vite i kad kaže ‘stani’, ja stanem, a kad me gurne u leđa, ja krenem. Sve sam morala otvarati u kućama”, rekla je Omanović, dodavši da su sve kuće u selu, uključujući i njenu, tada zapaljene.
Suđenje se nastavlja 9. aprila.
