This post is also available in: English
Sija Džananović je kazala da je početkom rata bila u selu Holijaci kod Višegrada kada je “zapucalo”, te da je sa ženama i djecom iz sela pobjegla prema šumi.
“Sve su palili po Holijacima… Kad smo došli kasnije, selo je bilo popaljeno. Izgorjele su kuće moje braće, oca, rođaka. Tog 31. maja muž mi je nestao i više nikada ga nisam vidjela”, rekla je ona.
Svjedokinja je navela kako je narednih dana tražila supruga, i da joj je čovjek koji je s njim bio zarobljen, kazao da će joj muž biti pušten kada da izjavu, ali se to nikada nije desilo.
“Muža sam našla tek prije sedam ili osam godina, ekshumiran je na području Višegrada”, rekla je Džananović.
Na pitanje Odbrane da li poznaje optuženog Vitomira Rackovića, ona je odgovorila da ga ne poznaje niti je čula za njega.
Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja do kraja augusta 1992. učestvovao u napadima na bošnjačka sela, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima osoba na području Višegrada, te silovanju.
Neke od nezakonito uhapšenih osoba, kako je navedeno u optužnici, nikada nisu pronađene, a tijela pojedinih civila ekshumirana su 2000. godine na lokaciji “Slap” u Žepi.
Svjedok Suad Dolovac kazao je kako je početkom rata odveden i zatvoren u Uzamnicu, zajedno s bratom.
“U Uzamnici nas je bilo više, a svaki dan su dovlačili nove. Tu je doveden i Mustafa, koji mi je rekao da ga je grupa ljudi, među kojima je bio i ovdje prisutni Vito, odvela na Lijesku”, kazao je svjedok, dodavši da je on iz tog objekta pušten, ali da neki nikada nisu pronađeni.
Svjedok je rekao da optuženog Rackovića poznaje. Na pitanje Odbrane zašto u jednoj ranijoj izjavi nije ispričao šta mu je Mustafa kazao, svjedok je odgovorio da ga niko to nije pitao.
Suđenje će se nastaviti 2. aprila.
