Posljednje sjećanje na supruga i sina

Himzija Tvrtković je rekla da je do 12. juna 1992. živjela u selu Kabernik sa porodicom. Tog dana, kako je navela, u selo je došao kamion iz kojeg je izašao njen komšija Vitomir Racković i kazao njenom suprugu i sinu da se popnu na kamion.

“Rekao je: ‘Penjite se, Huseine i Hamede.’ Ja ga pitam što mi ih vodi i sve idem za njim i plačem, a on se dere: ‘Nemoj da te ubijem’”, prisjetila se svjedokinja, dodavši da je kamion otišao prema Lijesci.

Ona je navela da nakon toga nikada više nije vidjela supruga i sina, te da je taj dan napustila selo.

“To me najviše boli. Tolike grobnice, a ništa. Hoću da mi kaže. On je rekao da će ih ubiti i hoću da mi kaže gdje su im kosti”, izjavila je svjedokinja, koja je izlazeći iz sudnice prepoznala optuženog i rekla mu da hoće da zna gdje su joj muž i sin.

Vitomir Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja do kraja augusta 1992. učestvovao u napadima na bošnjačka sela, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima osoba na području Višegrada, te silovanju.

Neke od nezakonito uhapšenih osoba, kako je navedeno u optužnici, nikada nisu nađene, a tijela pojedinih civila ekshumirana su 2000. na lokaciji Slap u Žepi.

Na ovom suđenju je svjedočio i Haris Tvrtković, sin svjedokinje Himzije Tvrtković, koji je 1992. imao 12 godina. On je ispričao da je 12. juna 1992. u Kabernik došao kamion iz kojeg su izašli vojnici, a kamion otišao prema selu Čančari.

“Kasnije se kamion vraća iz pravca Čančara i njemu su bili Besima Čančar, Esad Mameledžija i još ljudi. Iz kabine kamiona izlazi Vitomir Racković koji sada sjedi u sudnici. Naredio je mom ocu, bratu i amidži da se penju na kamion”, ispričao je Tvrtković, dodavši kako je njegov amidža prije ulaska u kamion uspio da pobjegne.

Dodao je i da je njegova majka Himzija tada pitala Rackovića gdje joj vodi muža i sina.

“Nikada nikakvu informaciju o ocu i bratu nismo dobili. Prošle su 22 godine i niko ništa”, rekao je on.

Suđenje će se nastaviti 26. marta.