This post is also available in:
Iznoseći završnu riječ, braniteljica Slavica Bajić rekla je da je optužnica Tužilaštva BiH neodređena u odnosu na Babića, te da zbog nedostatka dokaza Sud može donijeti samo oslobađajuću presudu.
“Od početka tvrdim da nisam počinio ovo djelo. Bez obzira koju ćete odluku donijeti, ja znam da mi je savjest čista”, kazao je optuženi Babić.
Babić i Velemir Đurić optuženi su da su 23. jula 1992. godine, zajedno s drugim osobama, a po naređenju Dragomira Soldata, u selu Čarakovo izveli iz kuća muškarce i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali. Prema optužnici, Soldat je bio vojni policajac 43. motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Đurić pripadnik jedinice – Centar za obavještavanje, a Babić pripadnik Prvog interventnog voda prijedorske policije.
Braniteljica Bajić je rekla kako smatra da je tokom dokaznog postupka Tužilaštvo samo dokazalo da je optuženi bio pripadnik Interventnog voda, ali da nije uspjelo dokazati da je taj vod 23. jula 1992. bio u Čarakovu, niti da je optuženi počinio krivično djelo.
“Tog dana nema dejstva Interventnog voda u Čarakovu, a tvrdnja da se Babić odvojio od svojih kolega i došao tu, nije dokazana. To je samo paušalan navod. Ovako postavljena, optužnica je neodređena, a teze Tužilaštva su u domenu pretpostavki”, kazala je Bajić.
Navela je i kako je u drugim predmetima utvrđeno da je u napad na Čarakovo izvršila vojska, te da nijedan svjedok tokom suđenja nije rekao da je u selu vidio policajca. Analizirajući iskaze svjedoka, Odbrana je istaknula da je samo svjedok Sead Sušić kazao da je optuženog Babića vidio u selu i da je on izvršio strijeljanje.
“Izjava ovog svjedoka je kontradiktorna sa izjavama drugih svjedoka u veoma bitnim činjenicama”, rekla je braniteljica.
Također je istaknula da Tužilaštvo nije dokazalo da je u Čarakovu počinjen zločin protiv čovječnosti, te da su vojne akcije koje su se dešavale u tom periodu bile usmjerene na sprečavanje napada na Prijedor.
Bajić je dodala i da se djelo iz optužnice ne može kvalifikovati prema Krivičnom zakonu iz 2003. godine, jer je to djelo počinjeno u vrijeme važenja drugog zakona.
Odbrane Soldata i Đurića su, iznoseći završnu riječ na prethodnom suđenju, također zatražile oslobađajuću presudu, dok je Tužilaštvo tražilo da se optuženi oglase krivima i osude po zakonu.
