Odbrane Soldata i Đurića traže oslobađanje

Savan Zec, branilac prvooptuženog Soldata, kazao je da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je optuženi kriv za događaje za koje ga tereti, te da zbog toga treba biti oslobođen. Naveo je i da bez razmatranja dokaza Odbrane, dokazi Tužilaštva nisu dovoljni.

“Na glavnom pretresu nije izveden niti jedan dokaz Optužbe o tome da je Soldat imao ili demonstrirao komandnu moć nad bilo kojom jedinicom osim svoje, da je nekom vodu izdao naredbu ili da je znao optužene”, rekao je branilac.

Soldat je optužen, zajedno sa Velemirom Đurićem i Zoranom Babićem, za strijeljanje muškaraca u Čarakovu 23. jula 1992. godine. Prema optužnici Tužilaštva BiH, Đurić i Babić su, zajedno sa drugim osobama, a po naređenju Soldata, muškarce izveli iz kuća i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali.

Prema optužnici, Soldat je bio vojni policajac 43. motorizovane brigade Vojske Republike Srpske, Đurić pripadnik jedinice – Centar za obavještavanje, a Babić pripadnik Prvog interventnog voda prijedorske policije.

Analizirajući iskaze svjedoka, Odbrana Soldata je istaknula kako Tužilaštvo optužnicu temelji na iskazu svjedoka Šefika Karupovića, koji je imao namjeru da o optuženom loše svjedoči.

“Karupović je 1993. prodao kuću Dragomira Soldata, a novac Soldatu nikada nije predao. Nakon ove prevare, Karupović je morao biti svjestan da će naknadno odgovarati i shvatio je da se Soldata može riješiti. On ubjeđuje drugog svjedoka da je Čiča iz njegove priče o Čarakovu zapravo Soldat, a istovremeno on upija sjećanja tog svjedoka. Tako ova priča dobija epilog u vidu optuženja Soldata”, kazao je Zec.

Odbrana Đurića je rekla kako Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi 23. jula 1992. bio u Čarakovu, a da je Odbrana ponudila mnogo dokaza koji govore da je tog dana Đurić bio na drugom mjestu.

“Dva svjedoka Tužilaštva su navela da je Đurić bio 23. jula 1992. u Čarakovu, ali on nije mogao tog dana biti tu jer je bio na Korazi”, rekao je njegov branilac, Branko Dakić, dodavši kako su stresna situacija i dug protok vremena mogli uticati da svjedoci pogrešno identifikuju nekoga.

Dakić je naveo i kako Tužilaštvo nije dokazalo da je na području Prijedora bio širok i sistematičan napad, te da 23. juli 1992. predstavlja “izolovan događaj”.

Odbrane su kazale da izražavaju žaljenje zbog svih stradalih u Čarakovu, ali da za potpuno zadovoljenje pravde moraju biti otkriveni pravi počinioci tog zločina. Sudu se obratio i Đurić kazavši kako se nada da će dokazi biti pravilno ocijenjeni.

Odbrana trećeoptužnog Babića svoju završnu riječ iznijet će u ponedjeljak, 3. marta.

.