This post is also available in: English
Iznoseći završnu riječ, tužiteljica Ozrenka Nešković kazala je da je dokazano da su optuženi počinili ubistva i nanosili fizičke i psihičke povrede, te je zatražila od Suda BiH da ih osudi po svim tačkama optužnice.
“Izvršen je širok i sistematičan napad usmjeren prema civilnom stanovništvu. Djela nisu bila sporadična, već masovna i ponavljala su se. Optuženi se terete da su počinili progon i druga nečovječna djela”, rekla je tužiteljica.
Navela je i kako je u događajima u selu Čarakovo Soldat imao naređivačku ulogu, a Đurić i Babić izvršilačku.
Đurić i Babić optuženi su da su 23. jula 1992. godine, zajedno sa drugim osobama a po naređenju Soldata, iz kuća u selu Čarakovo izveli muškarce i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali. Muškarci koji su preživjeli strijeljanje, kako stoji u optužnici, preminuli su nakon što je zapaljena džamija, a sa koje su zapaljeni dijelovi padali po tijelima.
Prema optužnici, Soldat je bio vojni policajac 43. motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Đurić pripadnik jedinice – Centar za obavještavanje, a Babić pripadnik Prvog interventnog voda prijedorske policije.
Nešković je kazala da je na području Prijedora postojao širok i sistematičan napad na nesrpsko stanovništvo, te da je strah kulminirao formiranjem logora kroz koje je prošlo hiljade građana nesrpske nacionalnosti. Od aprila do septembra 1992. stanovništvo je napuštalo ovo područje, dodala je.
Istaknula je kako je napad na selo Čarakovo, koje je bilo naseljeno bošnjačkim stanovništvom, počelo ujutro 23. jula 1992. godine.
“Sead Sušić i S1 preživjeli su strijeljanje. Soldata su prepoznali kao lice koje je naredilo odvođenje muškaraca pred džamiju. Svjedok Sušić je vidio vojnike i prepoznao je Velemira Đurića, kojeg zna od prije rata. Đurić je imao pušku”, podsjetila je tužiteljica.
Svjedoci su, prema riječima tužiteljice, rekli da su muškarci odvedeni do džamiji gdje su strijeljani.
“Džamija je gorjela, a i neka tijela jer su po njima padala zapaljene grede. Neka su zakopana kod džamije i kasnije ekshumirana, dok su druga pripadnici srpske vojske odveli u nepoznatom pravcu. Nekompletna tijela su 2001. nađena na Jakarinoj kosi, dok dva do danas nisu nađena”, kazala je ona, dodavši da je neposredno pred ulazak u sudnicu saznala da su i ta tijela nađena.
Nešković smatra da iako je Odbrana Soldata tvrdila da je došlo do zamjene identiteta, to nije dokazano, te da nekadašnji pripadnici Interventnog voda prijedorske policije, koji su svjedočili da nisu ulazili u selo 23. jula 1992. godine, nisu jasno naveli razloge dolaska do sela.
Odbrane optuženih svoju završnu riječ će iznijeti 24. februara.
