Subota, 24 maja 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

This post is also available in: English

“Morali smo svući pantalone i zadovoljavati jedan drugog oralno”, kazao je zaštićeni svjedok A-1 i dodao da je jedan od tih zarobljenika bio njegov dalji rođak.

Svjedok je rekao da su tom prilikom udarani, a da su, pored Ibre Macića, bili prisutni i izvjesni Osmo, jedan od braće Alić, kao i drugi vojnici. O seksualnom zlostavljanju nije ranije pričao istražiocima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), jer ga je, kako je kazao, bilo sramota.

Tužiteljicu Sanju Jukić je interesovalo zbog čega SIPA-i nije govorio Macićevo ime, a svjedok je pojasnio da je poslije izlaska iz “Musale” saznao da se zove Ibro. On je tokom svjedočenja naveo da ne zna kada je saznao za njegovo ime, niti od koga.

Prema iskazu svjedoka, u “Musalu” je dolazio i Miralem Macić, koji je tukao druge zarobljenike, ali nije njega, te da može razlikovati njega i Ibru Macića.

“Svi su znali da Miralem Macić kada dođe, sve tuče”, dodao je on.

Svjedok, koji je u sudnici prepoznao Ibru Macića, rekao je da “izgled nikako nije promijenio” u odnosu na prije 20 godina, kada ga je posljednji put vidio.

Rekao je da Ibro Macić ima tetovažu na jednoj ruci, koliko se sjeća, “neku sliku”.

Na pitanje Sudskog vijeća, da li je optuženi Ibro Macić osoba koja je njih četvoricu maltretirala, svjedok je odgovorio:

“Preko 90 procenata. Mogu da stavim svoju glavu da je isječete da je to Ibro Macić.”

Prema optužnici, Ibro Macić je sa drugim pripadnicima Armije BiH (ABiH) naredio seksualno zlostavljanje četvorice zarobljenika u sportskoj dvorani “Musala”. On je optužen i za druga nečovječna postupanja i maltretiranja zarobljenika u “Musali” počinjena od aprila do oktobra 1993. godine.

U sportsku dvoranu “Musala” u Konjicu, kako je rekao zaštićeni svjedok, doveden je u julu 1993. sa četvoricom poznanika, a odmah na ulasku su ih premlatili njemu nepoznati vojnici. Pored toga, kako je ispričao, vođeni su na ispitivanje i tučeni, te su morali opisati kako su silovali jednu djevojku koja je ubijena, što njih četvorica nisu uradili.

“Seksualno zlostavljanje je bilo najgore od svih mučenja koje smo preživjeli. Znam da je bio petak 13.”, rekao je on, koji je većinu svjedočenja bio uznemiren i pričao kroz suze.

On je naveo da su, nakon što su njih četvorica premlaćeni, u ćeliju u noćnim satima došli Ibro Macić, Osmo i Alić, te ih odveli u salu, a potom su primorani na seksualni odnos.

“Oni su se smijali”, prisjetio se on.

Svjedok nije znao reći ko je od njih trojice naredio da skinu hlače. Ispričao je da su ga te noći Ibro Macić i Osmo izveli u drugu prostoriju te “stavljali metalnu cijev u zadnji dio”, zbog čega u narednom periodu nije mogao sjediti duže od nekoliko minuta.

Zaštićeni svjedok je razmijenjen u oktobru 1993. godine.

“Možda ja izgledam kao normalna osoba. U mojoj duši sve je slomljeno”, kazao je on i dodao da o seksualnom zlostavljanju nije ispričao svojoj porodici.

Nakon što je tokom svjedočenja rekao da Ibru Macića ne smatra visokim muškarcem, branioca Fadila Abaza je interesovalo zbog čega je tako u istrazi rekao Tužilaštvu BiH. Svjedok je pojasnio da on to nije rekao, te da nije čitao izjavu koju je dao.

Suđenje Maciću, koji je optužen i za ubistva staraca u selu Blace kod Konjica, nastavlja se 13. decembra.

Najčitanije
Saznajte više
Naredne sedmice iznošenje žalbi na presudu za zločine u Lukavcu
Ročište na kojem će Tužilaštvo Bosne i Hercgovine i Odbrane iznijeti žalbe na prvostepenu presudu u predmetu u kojem su sedmorica optuženih osuđena na ukupno 30 godina zatvora za zločin protiv civilnog stanovništva u Lukavcu 1992. godine, zakazano je za ponedjeljak, 26. maja, potvrđeno je iz Državnog suda za Detektor.
Godišnjica stradanja i tridesettrogodišnja nada za pronalaskom nestalih s područja Bradine
U Bradini kod Konjica za vikend će biti obilježene trideset i tri godine od stradanja 48 civila srpske nacionalnosti, od kojih se pet još uvijek vode kao nestali.
U subotu obilježavanje 33. godišnjice napada na Kozarac