This post is also available in:
Svjedok Draško Đenadija je rekao kako je tokom rata radio u centru za obavještavanje pri Sekretarijatu za narodnu odbranu. S njima je, kako je dodao, u istom centru bio i optuženi Velemir Đurić, i to u odjeljenju za vizuelno posmatranje teritorije.
Prema iskazu Đenadije, u mjestu Berikovac, 20 kilometara od Prijedora, nalazila se prva osmatračka stanica.
“Od prvog jula do početka avgusta 1992.godine, u toj stanici je 24 sata bio Velemir Đurić u grupi sa još dvojicom. Tu su noćili, nisu imali vozilo i nisu smjeli napustiti to mjesto”, kazao je svjedok.
Na pitanje Ranka Dakića, branioca optuženog Đurića, da li su imali ikakvo naoružanje, Đenadija je odgovorio kako su zbog mjesta koje se nalazilo okruženo šumama i zbog ratnog stanja imali “ruski automat”.
Svjedok je dodao da su oni iz mjesta Berikovac otišli početkom avgusta, kada je 43. motorizovana brigada zatražila da im se pripadnici ovog centra stave na raspolaganje.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, muškarci iz sela Čarakovo su 23. jula 1992. odvedeni iz kuća i strijeljani ispred mjesne džamije. Za ovaj zločin, osim Velemiru Đuriću, sudi se Dragomiru Soldatu i Zoranu Babiću.
Odbrana prvooptuženog Dragomira Soldata uložila je oko 100 materijalnih dokaza, među kojima su bili i dokumenti kojima je Odbrana htjela diskreditovati pojedine svjedoke Tužilaštva BiH.
“Svjedok Šefik Karupović ne inkriminiše Soldata za događaj u Čarakovu sve dok se nije susreo sa svjedokom Seadom Sušićem, te na maliciozan način koristi informacije dobivene od njega. To je bilo vrijeme kada su Soldat i Karupović bili u zavadi oko prodaje imovine u Zagrebu”, objasnio je Zec.
Tužilaštvo BiH je na većinu dokaza uložilo prigovor na relevantnost.
Suđenje se nastavlja 9. decembra.
