Ratovi stanu, a ljudi ostanu

mijenilo”.

“Tri dana, među kojima i tog, vozio sam rođaku Milku Papić sa kćerkom na stanicu, jer je svaki dan trebao krenuti autobus za Beograd, ali smo se svaki put vraćali kući”, pojasnio je optuženi.

Četvrtog dana, 24. jula 1992. godine, kada je rodica otišla, Soldat, kako je kazao, nije išao na stanicu jer je sa rodicom otišao brat njegove supruge.

“Ja sam dobio zapovijest da idem na most Žeger u selo Čarakovo i da formiram tamo punkt”, naveo je Soldat, pojašnjavajući da je bio komandir Voda za obezbjeđenje grada i punktova u okviru Vojne policije Prvog Krajiškog korpusa.

Prema iskazu Soldata, u Čarakovu taj dan nije ništa neobično primijetio. Na mjestu gdje su trebali formirati punkt, kako je rekao, već je bila vojska. On je ustvrdio da su ih vojnici pitali “gdje su bili jučer kada se ubijalo”.

Prema optužnici, muškarci iz Čarakova su 23. jula 1992. odvedeni iz kuća i strijeljani ispred mjesne džamije. Za ovaj zločin, osim Soldatu, sudi se Zoranu Babiću i Velemiru Đuriću.  

Optuženi Soldat je kazao kako je obilazeći kuće saznao da su neki muževi odvedeni, te je rekao ženama da se ako bude bilo kakvih problema obrate policajcima na punktu na mostu Žeger koji je formiran.

“Za vrijeme mog boravka u selu Čarakovo nije bilo nikakvih nereda”, dodao je Soldat, istaknuvši kako su navečer dobili naredbu da idu u Modriču da osiguraju neke ljude.

Prema riječima Soldata, ostalu dvojicu optuženih Đurića i Babića nije poznavao do dolaska na sud. Na upit da li je njegov nadimak Čiča, Soldat je odgovorio da jeste, ali da su takav nadimak imali još neki vojnici.

Nadimak Čiča su svjedoci spominjali kada su pričali o strijeljanju muškaraca kod džamije.

Na ovom suđenju je svjedočio i zaštićeni svjedok O-2, koji je kazao da je 1992. godine bio pripadnik Patriotske lige, te da je učestvovao u oslobađanju Prijedora. Prema iskazu svjedoka, srpske snage su u junu ili julu 1992. napale sva sela oko Prijedora, uključujući i Čarakovo.

“Masovnost srpske vojske nas je razbila i potisnula iz okolnih šuma”, rekao je svjedok, dodavši da se odlučio da ide kroz selo Čarakovo, gdje je vidio džamiju kako gori i mrtve ljude.

Zaštićeni svjedok je kazao da tada nije vidio optuženog Dragomira Soldata.

“Bio sam 150 metara od džamije. Srpska vojska je bila tu. Čuo sam zapomaganja ljudi. A vidio sam i zapovjednika ispred džamije, davao je upute. To je bio visok čovjek, nenaoružan, imao je sunčane ili zaštitne naočale. Tvrdim pod moralnom i krivičnom odgovornošću da to nije bio Dragomir Soldat”, rekao je O-2.

On je naveo kako je kasnije zarobljen i odveden u logor Keraterm, gdje mu je Soldat spasio život.

“Zahvalan sam tom čovjeku jer je spriječio jednog vojnika da me ubije. Da nije bilo njega, sad bih ja bio mrtav”, kazao je svjedok.

Tokom svjedočenja optuženog Soldata, Mira Smajlović, predsjedavajuća Sudskog vijeća, ga je pitala zbog čega je pomogao O-2 u Keratermu, a optuženi je odgovorio kako ima izreka da “ratovi stanu, a ljudi ostanu”.

Suđenje se nastavlja 2. decembra.