Čovjek sa staklenim okom

Svjedokinja Milica Kegelj je ispričala kako je iz sela Dusina otišla nakon 21. januara 1993. godine, kada se desio masakr u kojem je izgubila članove rodbine, među kojima i dvojicu braće.

Ona kaže da se sa majkom, strinama i njihovom djecom sakrila u podrum kod strica Nike, u kojoj su se nakon nekog vremena pojavili vojnici.  

“Pucali su u vrata podruma i tako ih otvorili. To su bili pripadnici Armije BiH, i rekli su: ‘Ne bojte se, nismo mi ni četnici ni ustaše. Nećemo ubijati i silovati’”, ispričala je Kegelj.

Iz ove, kao i iz drugih kuća, dodala je svjedokinja, svi su odvedeni u kuću njenog drugog strica Stipe. Na dijelu puta je, kako je kazala, izvjesni Edin Hakanović je izdvojio nekoliko civila koji su odvedeni u živi štit prema linijama Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Svjedokinja je rekla kako su vojnici, među kojima je bilo i komšija Bošnjaka, imali spisak sa kojeg su prozivali vojno sposobne muškarce. Ona je navela da se sjeća dvojice vojnika, među kojima je bio i optuženi, ali da ne zna ko je od njih čitao imena sa spiska.

“Sjećam se jednog. Imao je problema sa okom. Njega nikada neću zaboraviti – bio je mršav i visok, a drugi je bio tamnoput i imao je krunicu oko vrata”, kazala je Kegelj.

Mira Smajlović, članica Sudskog vijeća, zamolila je optuženog da skine naočale i pitala svjedokinju može li prepoznati tu osobu. Kegelj je rekla da je “to taj problem s očima kojeg je uočila”, te da odgovara fizionomiji osobe koju je vidjela, ali da nakon toliko godina ne može sa sigurnošću tvrditi da je to ista osoba.

Optužnica tereti Vehida Subotića, bivšeg pripadnika Drugog bataljona pri Sedmoj muslimanskoj brigadi Armije BiH (ABiH) da je, zajedno sa drugim pripadnicima bataljona, upao u selo Dusina, naredio da se zarobi oko 40 civila, te nekoliko razoružanih vojnika HVO-a. Nakon toga je izdvojio osam civila hrvatske nacionalnosti i sproveo ih do jedne kuće, te naredio pripadnicima čete da ih ubijaju.

Svjedokinja je rekla da su ljudi koji su prozivani u pratnji vojnika izlazili i nestajali. Niko od njih se nije vratio osim komšije Milenka Rajića. Kegelj je kazala kako se ne sjeća da li je u momentu izvođenja ljudi optuženi bio u kući ili van nje.

Identitet “čovjeka sa staklenim okom”, kako je nazvala optuženog, saznala je nakon izlaska iz sela i susreta sa ocem u Bugojnu.

“Svako je pričao svoju priču i šta su zapazili. Slagali smo mozaik i kada je tata sve čuo, rekao je da je ta osoba sa staklenim okom sin spremačice s kolodvora gdje je on radio. Bio je problematično dijete, kako je Subotićeva majka njemu pričala”, navela je svjedokinja.

Ona je ispričala kako je jedan njen brat ubijen na kućnom pragu, a tijelo drugog brata, koje su dovezli u Busovaču, otac nije mogao prepoznati, jer je bilo svo izmasakrirano.

Drugi svjedok, Asim Tutnjić, kazao je Sudu kako je u Sedmoj muslimanskoj brigadi ABiH, kojoj je on pripadao, bio i optuženi Vehid Subotić, ali da nije bio u njegovom vodu. On tvrdi da je Subotića vidio dan prije napada na selo Dusina.

“Sutradan, 26. januara, kada je bio napad, ja ga nisam vidio, međutim, prilikom napada sam ranjen pa su me odvezli u sanitet u Zenicu”, rekao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 8. novembra.