Ugašena cigareta na jeziku svjedoka

Svjedok Radovan Đokić je s bratom početkom juna 1992. iz sela Lupoglavo doveden u zgradu “Vodovoda”, gdje su ih, kako je naveo, nekoliko puta šakama i nogama udarali optuženi Zijad Hamzić i Ramiz Halilović. Prema optužnici, Hamzić je u to vrijeme bio komandir čete Teritorijalne odbrane (TO) u Stuparima, a Halilović komandir odjeljenja Vojne policije.Svjedok, koji ima 80 godina, složio se s braniteljicom Vasvijom Vidović da mu je sjećanje ranije bilo svježije. Ona ga je potom pitala zašto u izjavi datoj 2005. godine nije spomenuo Halilovića, na što je svjedok odgovorio:“Nije mi u mozgu bilo. Zaboravim šta sam jučer jeo.”Vidović je potom navela da svjedok tada nikako nije spominjao “Vodovod”, na što Đokić nije imao odgovor.Iz “Vodovoda” je svjedok prebačen u zgradu prosvjetnih radnika u Stuparima, gdje su bile dovedene osobe srpske nacionalnosti s područja Kladnja.Đokić se prisjetio da mu je Kahro Vejzović izbio zube kada ga je udario pesnicom. U optužnici je navedeno da ga je optuženi natjerao da proguta zube, a svjedok je rekao da ih ispljunuo.Svjedok je ispričao da mu je Vjezović jedne prilike gasio cigarete na jeziku i gurao pištolj usta, nakon što ga je udarao palicom. Prema optužnici, Vjezović je bio rezervni policajac u Stuparima.“Kaže: ‘Zini!’ Zinem, i ugasi mi cigaretu na jeziku”, rekao je svjedok i dodao da je cigaretu po naredbi progutao.Svjedok se prisjetio 20. januara 1993. godine. Kako je pojasnio, u zgradu prosvjetnih radnika došli su Ismet Butković i Nedžad Mešanović zvani Šugo, te ga odveli u policiju. Vejzović mu je, kako je naveo, naredio da legne na stomak i raširi ruke.“Butković, Hasib i Nedžad gazili su po leđima”, prisjetio se svjedok.Prema optužnici, zajedno s Butkovićem, u ovome je učestvovao Nedžad Hodžić zvani Šugo, tadadašnji rezervni policajac u Stuparima.Na tome se nije završilo, kako je rekao svjedok, te mu je pivska flaša dva puta gurana u usta.“Nosi Kahro flašu i kaže: ‘Zini!’, i gurao je flašu do grla. Sol je bila”, naveo je svjedok.Nakon toga, svjedok je, kako je ispričao, izveden vani bez odjeće, te ga je Vejzović prskao vodom iz šlaufa.“Trajalo je pola sata – okreni se tamo, okreni se ovamo… Voda je po meni mrzla. Uzmem za glavu – ledenice”, ispričao je svjedok.Đokić je u istrazi naveo da se gašenje cigarete na jeziku dogodilo 20. januara 1993. godine, kako je i navedeno u optužnici. Međutim, on je na suđenju ostao pri tvrdnji da je to bilo u ljeto 1992. godine, te da se radi o odvojenom slučaju.Tokom svjedočenja, Đokić je dodao da su istražioci prilikom saslušanja u istrazi “malo dobacivali ako nismo znali”. On je pojasnio da nije znao imena i prezimena nekih osoba. Potom su istražioci, kako je rekao, nudili imena i prezimena, pitajući da li se radi o tim osobama.Zajedno s Vejzovićem, Hodžićem, Hamzićem i Halilovićem, za zločine u Kladnju sudi se Safetu Mujčinoviću, Selmanu Busnovu, Harizu Habiboviću, Osmanu Gogiću i Nusretu Muhiću.Suđenje se nastavlja u petak, 4. oktobra.