Zaštitnik a ne silovatelj

Zoran Dragičević je kazao Sudskom vijeću da osobu A-1 poznaje dobro, ali da nije istina da ju je silovao.

“Ja sam joj pomogao da se zaposli, jer je živjela sama sa sinom. Bio sam njen zaštitnik. Rekao sam da je niko ne smije dirati. Nikad mi nije dolazila u stan, samo sam je u prolazu viđao”, izjavio je Dragičević i dodao da tu ženu nikada nije fizički dotakao.

On je kazao kako se “svašta radilo” na Grbavici, ali da njemu ništa slično nije padalo na pamet, jer “nema gene za to”.

Dragičević je ispričao kako je u martu 1992. godine angažovan kao vojni policajac pri Sarajevsko-romanijskom korpusu.

“Zadužio sam maskirnu uniformu, ‘škorpion’ i dva okvira sam dobio. Moja aktivnost je bila obilazak terena na Grbavici jedan i dva”, kazao je optuženi i dodao da je bio smješten u zgradi “Digitron Buje”.

Zoran Dragičević je optužen da je od maja 1992. do decembra 1994. pljačkao i zlostavljao nesrpsko stanovništvo u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići, te silovao jednu osobu.

Njemu je na teret stavljeno da je učestvovao u pljačkanju i zlostavljanju zajedno sa Veselinom Vlahovićem zvanim Batko, koji je osuđen na 45 godina za zločine počinjene na Grbavici.

Dragičević je, međutim, rekao kako je Vlahović bio “slobodni strijelac” i da nije pripadao nikakvoj jedinici, ali da ga je “neko jak štitio”.

Optuženi Dragičević je kazao kako je jednom bio s Vlahovićem u zgradi na Grbavici, ali da se zatekao na tom mjestu zbog drugog zadatka.

“Ja sam sa još dvojicom po nalogu bio na donjem spratu, ali niko nije otvarao. Potom sam čuo galamu na spratu i popeo sam se, a tamo je u jednoj sobi Batko vjerovatno tukao A-2, jer se čulo, i rekao je meni da se mičem odatle kad je izašao iz sobe”, objasnio je Dragičević.

On je dodao kako ih je kasnije u drugom automobilu pratio do Trebevića, te da je iz auta gledao kako se Vlahović objašnjava sa A-2, a potom su se vratili do njihove zgrade, gdje se Vlahović popeo u stan i uzeo novac od A-2.

Prema navodima optužnice, Dragičević je sa Vlahovićem  u maju 1992. godine došao u stan A-2 i A-3, nakon čega su ih odveli na Trebević, gdje je Vlahović A-2 prijetio smrću tražeći novac. Potom su se svi vratili u stan A-2, te je optuženom Dragičeviću on dao novac, dok je Vlahović čekao ispred zgrade zajedno sa A-3.

Na pitanje Mire Smajlović, predsjedavajuće Sudskog vijeća, zašto je on na kraju krenuo sa Vlahovićem na Trebević kada je došao po nalogu za pretres drugog stana, optuženi je odgovorio da ne zna.

Optuženi Dragičević je kazao kako su se neki ljudi na Grbavici predstavljali pod nadimkom “Krompir”, kojeg je on imao, ali da on tome nije pridavao značaj.

Govoreći o tački optužnice koja ga tereti da je s Vlahovićem odveo Esada Čohu iz stana, Dragičević je rekao da nije tamo išao s Vlahovićem, već da ga je sreo usput.

“Išao sam sa nadređenim Draganom Petkovićem, i sreli smo Vlahovića, kojeg je Petković pozvao da pođe s nama. Oni su ušli u stan i obavili razgovor, a ja sam bio ispred. Kasnije mi je Petković kazao kako su našli snajper, iako ga ja nisam vidio”, rekao je Dragičević.

Suđenje se nastavlja 14. avgusta.