This post is also available in: English
Prema optužnici protiv Karadžića, koji je bio vrhovni komandant VRS-a, ti napadi bili su, uz dugotrajno granatiranje, dio kampanje terora nad stanovništvom Sarajeva, koju je VRS sprovodila od 1992. do 1995. godine.
U izvještaju o snajperskim incidentima, Poparić je, poslije analize nalaza istraga sarajevske policije i dostupnog dokaznog materijala, tvrdio da balistički nije bilo moguće da su hici doletjeli sa srpske strane ili da su civili bili nenamjerno pogođeni u unakrsnoj vatri VRS-a i Armije BiH (ABiH).
Balistički ekspert je izjavio da je zbog nedostatka detaljnog sudsko-medicinskog nalaza teško utvrditi šta se dogodilo u centru Sarajeva 18. novembra 1994. godine, kada je, po optužnici, ranjena Dženana Sokolović i istim hicem, koji je prošao kroz njeno tijelo, ubijen njen sedmogodišnji sin Nermin Divović.
Odbacujući navod optužnice da je taj metak bio ispaljen sa zgrade “Metalke” na Grbavici, gdje su bili položaji VRS-a, Poparić je kazao da istragom nije bio utvrđen ugao pod kojim je hitac pogodio majku, bez čega je nemoguće odrediti odakle je doletio. Poparić je ukazao na protivrječne navode u više dokumenata Optužbe o tome da li su majka i sin pogođeni s lijeve ili desne strane.
Za sličan incident, u kojem su 3. septembra 1993. jednim hicem ranjene majka i kći, Nafa i Elma Tarić, balističar Odbrane je zaključio, na osnovu dokaza, da “nisu bile namjerno gađane, bez obzira sa koje strane je došao hitac”.
Trinaestogodišnjeg Seada Solaka 22. novembra 1994. u centru Sarajeva, nije, po vještaku, mogao raniti snajper, zato što su najbliži srpski položaji bili van dometa snajperskih pušaka.
Poparić je zaključio i da je 6. marta 1995. u naselju Sedrenik, četrnaestogodišnji Tarik Žunić najvjerovatnije bio ranjen zalutalim hicem u razmjeni vatre između ABiH i VRS, u koju je bio umiješan i UNPROFOR.
Sa snajperskih položaja VRS-a na Grbavici, prema njegovim riječima, nikako nisu mogli doći hici kojim su 3. marta 1995. u tramvaju ispred hotela Holliday-Inn ranjeni Azem Agović i Alen Gičević.
Poparić je sugerisao da su hici doletjeli sa obližnjih zgrada u centru Sarajeva pod kontrolom ABiH.
Odgovornost VRS-a za ranjavanje trogodišnje Anise Pite 13. decembra 1992. dok se igrala na trijemu svoje kuće, Poparić je odbacio uz obrazloženje da to mjesto nije bilo vidljivo sa srpskih položaja.
Uz slična objašnjenja, Poparić je opovrgavao da je VRS kriva za stradanje civila u preostalim od ukupno 17 napada u Sarajevu navedenih u optužnici.
Poparić će 30. maja nastaviti iskaz na suđenju Karadžiću, kojeg optužnica tereti i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
