This post is also available in:
“Stajala sam s dvoje djece ispred kuće kada su muža vojnici poveli iza, a nakon toga sam čula rafale, i muža kako izgovara ime našeg sina”, ispričala je Zarmina Mujdžić.
Svjedokinja je kazala da su 23. jula 1992. godine ona i muž vidjeli vojnike kako se približavaju njihovoj kući u selu Čarakovo. Ona je mužu rekla da bježi, ali je on to odbio.
“‘Neću, poznajem prvu dvojicu’, kazao mi je muž, i tako smo s djecom sačekali da vojnici dođu do kuće. Pitali su: ‘Čiča, šta ćemo s njim?’, a taj je odgovorio da ga vode iza kuće”, prisjetila se Mujdžić.
Ona je dodala da je njena svekrva pritrčala iz susjedne kuće i upitala vojnike kuda vode njenog sina, ali ju je jedan od njih kundakom puške gurnuo u stranu. Zarmina Mujdžić je ušla u kuću s djecom i krenula prema spavaćoj sobi, odakle se vidio stražnji dio kuće.
“Moja svekrva je nakon rafala prišla i podigla mog muža. Izdahnuo joj je na rukama”, prisjetila se svjedokinja.
Dragomir Soldat, Velemir Đurić i Zoran Babić optuženi su da su od kraja aprila do kraja septembra 1992. učestvovali u progonu, ubistvima i drugim nečovječnim djelima počinjenim nad civilima nesrpske nacionalnosti s područja općine Prijedor.
Na ranijim ročištima svjedoci su naveli da su prvooptuženog Soldata zvali Čiča.
Svjedokinja je potvrdila da je tokom istrage u fotodokumentaciji Tužilaštva BiH prepoznala ovu osobu. Odbrana se protivila uvođenju ovog dokaza smatrajući da je prepoznavanje trebalo biti izvršeno u sudnici.
Suđenje se nastavlja 24. maja.
