Bojna bez nadležnosti nad logorima
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Stocu i Čapljini, svjedok Odbrane je rekao kako logori u ovim gradovima nisu bili u nadležnosti Četvrte bojne brigade “Knez Domagoj” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), čiji je zapovjednik bio optuženi Veselko Raguž.
This post is also available in: English
Svjedok Anđelko Milanović je pojasnio da je od jula 1992. do jula 1993. godine bio pomoćnik zapovjednika Četvrte bojne brigade “Knez Domagoj” Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Zadatak Četvrte bojne, prema riječima svjedoka, bio je da “brani i zaštiti ljudstvo i položaje” od Vojske Republike Srpske (VRS), s tendencijom pomjeranja linija naprijed, što nisu uspjeli.
U zonu Četvrte bojne, kazao je svjedok, nisu spadali logori Koštana bolnica (općina Stolac) i Dretelj (općina Čapljina).
“Ne znam u čijoj zoni su bili ti logori. Veselko Raguž i ja nismo mogli znati šta se tamo dešava”, rekao je Milanović.
Tužilaštvo BiH tereti Veselka Raguža, bivšeg zapovjednika Četvrte bojne brigade “Knez Domagoj” HVO-a, i Ivu Raguža, bivšeg pripadnika iste brigade, da su u julu i augustu 1993. učestvovali u zločinima počinjenim nad civilima u Stocu i Čapljini.
Kako je navedeno u optužnici, Veselko Raguž je naređivao, pomagao ili učestvovao u nezakonitom hapšenju i zatvaranju civila, te preseljenju bošnjačkih žena i djece, dok je Ivo Raguž optužen za fizičko zlostavljanje civila.
Svjedok Slavko Bošković, koji je u Četvrtoj bojnoj bio vozač optuženog Veselka Raguža, prisjetio se 13. jula 1993. godine, kada je na plato Dubrave u Stocu upala diverzantska grupa Armije BiH (ABiH).
Nakon toga, rekao je svjedok, Veselko Raguž je izdao naredbu za punu borbenu gotovost.
“Jedan dio vojnika je otišao na kotu Ošaniće, a drugi na Komanja brdo, gdje smo bili Veselko i ja”, kazao je svjedok.
Bošković je rekao da je i dan kasnije bio sa optuženim i to u jutarnjim satima u Ošanićima, a potom su se vratili na Komanja brdo. Svjedok tvrdi da optuženi nikako u to vrijeme nije mogao biti u Koštanoj bolnici, gdje su bili zatvoreni muškarci.
Svjedok Ivica Radić je kazao kako je bio pripadnik Pete bojne pri HVO-u, te da je 13. jula 1993. godine čuo pucanje na Dubravama, a potom galamu iz jedne kuće.
“To je bila kuća Omera Tuce i tražili su ga nepoznati vojnici, a ja sam rekao da ću ja to završiti. Oni su otišli, a kada se Tuco pojavio, odveo sam ga u civilnu policiju i predao Marijanu Prci, jer sam smatrao da je tamo sigurniji”, kazao je svjedok, dodavši da ne zna šta se dalje desilo s Tucom.
Nastavak suđenja je 15. maja.
