Bez saznanja o odvođenju u logore

školom “Branko Šotra” u Crnićima, kao i logoru Dretelj.

Svjedočeći u korist Odbrane Veselka i Ive Raguža, Željko Stanković, nekadašnji pomoćnik zapovjednika za logistiku u Četvrtoj bojnoj brigade “Knez Domagoj” HVO-a, kazao je da je zona odgovornosti ove brigade bila od Ošanića do Komanja Brda (opština Stolac). Istaknuo je da pripadnici ove bojne nisu imali nikakve veze sa odvođenjem Bošnjaka u zatočeničke objekte na ovom području.

“Koštana bolnica i logor Dretelj pripadali su Vojnoj policiji HVO-a. To je bila zasebna jedinica i nije imala veze sa našom bojnom. Školu u Crnićima, gdje su ljudi takođe zatvarani, ne znam ko je držao, ali i ona je bila van naše zone na kojoj smo djelovali”, objasnio je Stanković.

On je potvrdio da je polovinom jula 1993. godine bilo razoružavanje Bošnjaka koji su pripadali njihovoj jedinici, ali da nikada nije čuo da je to urađeno po naredbi Veselka Raguža.

“Znam da su ti razoružani Bošnjaci odvedeni u Čapljinu, pa odatle valjda u Dretelj i Gabelu. Ne znam ko ih odvodi, ali vojnici Četvrte bojne to nisu radili, niti su korištena naša vozila za transport tih ljudi”, objasnio je svjedok. 

Tužilaštvo BiH tereti Veselka Raguža, bivšeg zapovjednika Četvrte bojne brigade “Knez Domagoj” HVO-a, i Ivu Raguža, bivšeg pripadnika te brigade, da su u julu i augustu 1993. učestvovali u zločinima počinjenim nad civilima u Stocu i Čapljini.

Kako je navedeno u optužnici, Veselko Raguž je naređivao, pomagao ili učestvovao u nezakonitom hapšenju i zatvaranju civila, te preseljenju bošnjačkih žena i djece, dok je Ivo Raguž optužen za fizičko zlostavljanje civila. 

Ljubomir Raguž, takođe nekadašnji pripadnik Četvrte bojne brigade HVO-a, koji je radio na poslovima referenta opštih poslova, kazao je da od svog pretpostavljenog Veselka Raguža nikada nije dobio naredbu o razoružavanju Bošnjaka vojnika, ili o premještanju žena i djece. 

“Četvrta bojna nije učestvovala u progonu i odvođenju ljudi u logore. Mi smo uvijek imali konstantnu zonu odgovornosti o kojoj smo brinuli, i pod našom ingerencijom nije bio niti jedan zatočenički objekat”, kazao je svjedok Raguž.

Svjedok je napomenuo da oni, kao ni pripadnici Četvrte bojne, nisu mogli da ulaze u Koštanu bolnicu, kao ni u logor Dretelj, bez najave ili dozvole za ulazak. 

Na pitanje tužiteljice Tužilaštva BiH da li su znali za odvođenje muškaraca u logore, Raguž je potvrdio da je imao saznanja da su Bošnjaci razoružani, ali da nije znao da su odvođeni u Koštanu bolnicu ili Dretelj. 

“Veselko Raguž, niti bilo ko od nas, nije znao šta se dešava. Mislili smo da su ti vojnici razoružani i pušteni kućama”, kazao je svjedok. 

Na ovom suđenju svjedok je bila i Jasmina Balavac, koja je u julu 1993. godine bila zatvorena u osnovnoj školi u Crnićima. Ona je kazala da tokom tog perioda u školi niti jednom nije vidjela Veselka Raguža, kojeg je poznavala “dobro, još od prije rata”. 

Nastavak suđenja zakazan je za 8. maj.