This post is also available in: English
Branislav Simić, koji je iskaz dao u korist Tužilaštva, rekao je da je 17. jula 1992. godine, zajedno sa ocem, iz stana odveden u Vojnu ambulantu u Mostaru, odakle ga, nakon tri noći, premještaju u logor Dretelj kod Čapljine.
“Kad su nas smjestili u hangar, unutra je već bilo ljudi. Bili su isprebijani, prljavi, modri… Svi su šutjeli. U vazduhu je visio strah. Tuga, baš”, ispričao je svjedok Simić.
Kako je Simić kazao, zatvorenici u logoru Dretelj su svakodnevno prebijani, a “najveće muke” su bile po mraku, kada stražari dođu do hangara i prozivaju zarobljenike.
“Znaš u tom momentu da ćeš batine dobiti. Najvažnije je da te ne obore dok te tuku, jer ako padneš – gotov si!”, objasnio je svjedok.
Tokom davanja iskaza Simić je rekao da je u Dretelju vidio optužene Ivana Zeleniku i Ediba Buljubašića, ali da ga oni nisu fizički maltretirali. Na upit tužiteljice Remzije Smailović da li zna ko je bio upravnik Dretelja, svjedok je kazao da je čuo da je to bio optuženi Srećko Herceg.
“Ove ljude nisam poznavao prije rata. Od zarobljenika sam čuo kako se zovu, mada su nam se i oni sami predstavljali. Nisu nikada krili ko su”, rekao je Simić.
Svjedok je dodao da je od zarobljenika čuo da je stražar Ivan Medić u logoru bio strah i trepet, te da je najjače udarao. Objasnio je da Medića nije vidio tokom boravka u Dretelju, ali da je o njemu slušao od nekadašnjih zarobljenika.
Zelenika je optužen zajedno sa Hercegom, Buljubašićem, Medićem i Marinom Grubišić-Fejzić, nekadašnjim pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), za zločine počinjene 1992. godine nad civilima srpske nacionalnosti zatočenim u Dretelju.
Prema optužnici, Zelenika je bivši oficir HOS-a, Herceg komandant Dretelja, Buljubašić zamjenik komandanta kasarne u Dretelju, dok su Medić i Grubišić-Fejzić bivši stražari.
Kako se navodi u optužnici, svi su učestvovali u tjeranju zatočenika na prisilni rad i mučenju, a od posljedica zlostavljanja nekoliko osoba je preminulo.
U nastavku svjedočenja Simić je kazao i da je u Dretelju bilo seksualnog maltretiranja, te da je jedne noći čuo kako su vojnici tjerali zatvorenike da jedan drugom pipaju ili u usta stavljaju polni organ.
“Svega je tu bilo. Nisam ja prošao sve te muke, ali sam vidio. Što nisam vidio, to sam čuo. Iživljavanja, klasična. Jedan zatvorenik je, na primjer, morao da bude krava, a drugi bik. Bilo je i situacija kada su jednog zatvorenika tjerali da psu njuši polni organ, a čuo sam i da je bilo silovanja žena”, rekao je Simić.
On je objasnio da su tokom zatočeništva u logoru Dretelj bili zatvoreni samo Srbi, te da je postojao i hangar u koji su zatvarane žene.
U Dretelju je svjedok, kako je ispričao, ostao do 17. avgusta 1992. godine, kada ga premještaju u Grabovinu (opština Čapljina). U zatočeništvu je ukupno bio 110 dana.
Tokom unakrsnog ispitivanja optuženi Zelenika i Buljubašić izvinili su se svjedoku Simiću na svim mukama koje je preživio tokom zatočeništva 1992. godine.
Nastavak suđenja zakazan je za 21. maj 2013.
