“Prilično gadan”

Zaštićena svjedokinja A-6 ispričala je sudu kako su optuženi Dragičević, Vlahović i izvjesni “kapetan Dragan Petković” došli u ljeto 1992. godine u zgradu u kojoj je živjela sa roditeljima i braćom.

“Dragan je pokazao na naš stan i otišao u drugi, a Batko i Krompir, koji su bili naoružani, ušli su i odveli mog brata”, rekla je A-6, obrazloživši da je njen brat predhodno odbio da ide na liniju u Vukovar, te da je to bio razlog njegovog odvođenja.

Ona je kazala kako je u momentu njegovog odvođenja njen otac pitao Vlahovića i Dragičevića gdje ga vode. Svjedokinja tvrdi da je optuženi Dragičević udario njenog oca, od čega je on pao na pod.

Svjedokinja je zajedno sa još deset žena iz komšiluka u junu 1992. godine angažovana u radnom vodu. U stanovima, koje je, kako kaže bila prinuđena čistiti, kao i zgradu “Digitron Buje”, svakodnevno je susretala optuženog Dragičevića i Vlahovića.

Ona je rekla da se ne sjeća kada je to bilo, ali da pamti da se njen brat puzeći vratio iz zgrade “Digitron Buje”, “sav crn od udaraca”.

“Mislila sam da nema očiju, toliko je bio pretučen i pala sam u nesvijest”, kazala je svjedokinja.

Tužilastvo BiH tereti Zorana Dragičevića zvanog Krompir da je kao bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) i saučesnik optuženog Veselina Vlahovića Batka, počinio ratni zločin nad civilima nesrpske nacionalnosti u sarajevskim naseljima Grbavica, Kovačići i Vraca, uključujući silovanje i seksualno zlostavljanje žrtava, mučenje, pljačkanje i premlaćivanje civila.

Prema riječima svjedokinje, Dragan Petković je kazao kako će za sedam dana, dok se njen brat oporavi, ponovo doći po njega. Svjedokinja se prisjetila da je bratu zajedno s majkom stavljala obloge, da on nije mogao ustati iz kreveta, a jeo je na slamku.

Po riječima svjedokinje, nakon sedam dana, Dragičević, Vlahović, Dragan Petković, te izvjesne Gordana i Tanja Mišković su ponovno došli po njenog brata i odveli ga u u zgradu “Digitron Buje”. Nakon sat vremena, njeni roditelji su također odvedeni na isto mjesto, gdje su premlaćeni, a mama joj je ispričala da su je u jednoj prostoriji htjeli silovati.

Nakon određenog vremena svi su vraćeni kući, a Grbavicu su napustili u martu 1994. godine.

Enver Milavić, drugi svjedok Tužilaštva BiH, rekao je kako se s optuženim susreo jednom prilikom dok je bio angažovan u radnom vodu.

“Bili smo u radionici na Grbavici kada je došao Krompir sa još jednim muškarcem, te su nam rekli da idemo izvaditi motor iz jednog auta, što smo mi i uradili”, ispričao je svjedok.

Odgovarajući na pitanje Odbrane, on je rekao da više nije imao ličnih susreta s optuženim, osim što ga je viđao po Grbavici, te da je čuo “da je bio prilično gadan”.

Suđenje se nastavlja 10. aprila 2013. godine.