This post is also available in: English
“Tog 22. oktobra je pukla vijest. Telefon mi se usijao od poziva. Ljudi su bili oteti iz autobusa pri odlasku na posao. Nagađa se da je to bila dobro poznata grupa. Drugi ili treći dan sam čuo da je to bila grupa Milana Lukića”, izjavio je svjedok Ibrahim Šebo.
Prema optužnici, Oliver Krsmanović je, zajedno sa Milanom Lukićem i drugima, 22. oktobra 1992. godine u opštini Rudo učestvovao u zarobljavanju 16 bošnjačkih civila s područja mjesta Sjeverin u Srbiji koji su autobusom krenuli na posao u Priboj.
Oni su civile, kako se navodi, iz autobusa izveli na području Rudog, na dijelu puta koji prolazi kroz BiH, a potom ih odveli u “Vilinu vlas” u Višegradu, gdje su ih tukli drvenim palicama, a potom ubili.
Milan Lukić osuđen je u Haškom tribunalu na kaznu doživotnog zatvora zbog zločina u Višegradu.
Svjedok Šebo je rekao da ne poznaje ljude iz Lukićeve grupe, ali da je čuo da je spominjano ime Sredoje, kao i ime samog optuženog.
“Ne mogu da kažem da je neko potencirao baš njega. Čuo sam poslije deset dana da se spominjalo ime Oliver”, rekao je Šebo, koji je u to vrijeme živio u Kragujevcu u Srbiji.
Svjedok je na fotografijama snimljenim u “Vilinoj vlasi” identifikovao brata Mehmeda, čije posmrtne ostatke do danas nije pronašao.
“Kad je bilo suđenje za ovo u Beogradu, saznao sam da oni nisu ubijeni prvi dan. Ljudi koji su svjedočili rekli su da nisu pobijeni vatrenim oružjem, već maltretiranjem i zlostavljanjem”, naveo je Šebo.
Suđenje Krsmanoviću, kojem su na teret stavljena i druga ubistva, silovanja i maltretiranja u Višegradu, biće nastavljeno 29. januara.
M.T.
