This post is also available in:
Svjedok Milorad Pandurević, koji je započeo svjedočenje 5. decembra, odgovarajući na unakrsna pitanja kazao je kako on nije vodio nikakvu jedinicu.
“Teritorijalna odbrana je imala oružje, ali nikada nije bila postrojena. To je bilo da se brane kuće, narod se uplašio. Bilo je to samoorganizovanje svih naroda”, rekao je svjedok.
Odgovarajući na pitanje braniteljice Vasvije Vidović da li je učestvovao u naoružavanju srpskog naroda, svjedok je kazao da je oružje dolazilo iz kasarne, ali da ne zna ko ga je slao.
Pandurević je prvog dana svjedočenja – kada je suđenje prekinuto jer je svjedok imao visok krvni pritisak – ispričao da je u “Silos” doveden u maju 1992. godine.
Za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.
Prema optužnici, Ðelilović je u to vrijeme bio predsjednik Skupštine opštine, Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva opštine Hadžići, dok su ostali bili pripadnici vojne i policijske vlasti, a Kalember stražar u “Silosu”.
Svjedok Pandurević je kazao da je bio aktivista u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS). Odgovarajući na pitanja o tome da li je SDS donosila odluke koje su sprovođene na terenu, svjedok je rekao da se on nije bavio politikom, ali da se morao negdje svrstati.
“Mi smo čuvali svoja ognjišta, kuće. Nismo imali pretenzije ni prema čemu”, pojasnio je svjedok.
Pandurević je kazao i da je cilj srpskog naroda bio ostanak u zajedničkoj državi.
“Svi Srbi su bili za Jugoslaviju”, dodao je on.
S obzirom da je svjedoku i na ovom ročištu izmjeren visok krvni pritisak, Sudsko vijeće je odložilo suđenje za 9. januar naredne godine.
S.U.
