This post is also available in: English
Više od 30 učesnika okruglog stola u BiH naslovljenog “Odnosi s javnošću i pravna podrška” složilo se da je za žrtve i svjedoke neophodno da imaju sve informacije o suđenjima za ratne zločine koja su u toku i “punu psihološku podršku prije, tokom i poslije” svjedočenja na suđenjima.
Okrugli sto su upriličili švicarska organizacija TRIAL (Track Impunity Always) i Univerzitet u Cambridgeu da bi predstavili dvogodišnje istraživanje koje su sproveli Alex Jeffrey i Michaelina Jakala baveći se praksom i rezultatima programa odnosa s javnošću Suda BiH.
Jakala je rekla da je rad Suda BiH – koji je oformljen 2003. kako bi se bavio najsloženijim predmetima ratnog zločina i organiziranog kriminala – “od vitalnog značaja” i da njegova kancelarija za odnose s javnošću “radi naporno na tome da produbi interes javnosti za suđenja”.
Međutim, Jakala je istakla da bi Državni sud u Sarajevu morao poboljšati dio svoje prakse kako bi pružio bolju materijalnu i psihološku podršku svjedocima na suđenjima za ratne zločine.
Ona je dodala kako bi sudovi trebali biti što otvoreniji prema najširoj javnosti kako bi formirali “arhivu iskaza i transkripata”, koja bi, kako je naglasila, poslužila kao “izvor za buduće generacije”.
“Postoji vjerovanje da su suđenja za ratne zločine problem prošlosti, ali to nije tako. Nevladine organizacije koje rade na suočavanju s prošlošću ne dobijaju dovoljno sredstava, pa zbog toga nemamo javnu raspravu o suđenjima za ratne zločine, što je od vitalnog značaja za društvo”, rekla je Jakala.
S njom se slaže Edin Ramulić, predstavnik Udruženja žrtava iz Prijedora, koji je kazao da, zato što je Sud BiH često zatvoren za javnost, dio javnog mnijenja ne podržava do kraja suđenja za ratne zločine.
Ramulić je istakao da je odluka iz marta ove godine – da presude Suda, audio i video zapisi sa zasjedanja i drugi sadržaji postanu anonimni – gotovo u potpunosti obustavila protok informacija između sudova i žrtava.
Prema Ramulićevim riječima, zbog direktive da se imena svih optuženih zamijene inicijalima, “gotovo je nemoguće izvještavati sa suđenja za ratne zločine”.
“U ovoj situaciji, teško je reći kako će ljudi dobijati informacije o procesima koji se vode pred pravosudnim institucijama”, dodao je Ramulić.
Bakira Hasečić, predsjednica udruženja “Žena – žrtva rata”, kazala je da je teško povjerovati da, 20 godina od početka rata u BiH, žrtve i dalje nemaju slobodan pristup informacijama u vezi sa suđenjima za ratne zločine.
“Teško je povjerovati u ovu anonimizaciju, ali mi žrtve ćemo nastaviti glasno da izgovaramo imena onih koji su nam naudili – jer je to jedini način da pogledamo sebi u oči. Ne razumijemo ovu odluku jer sada naši unuci neće znati ko su oni koji su činili zločine”, zaključila je Hasečić.
D.Dž.
