Krsmanović: Površne informacije o sudbini najmilijih

Svjedoci Mehmedalija i Ibro Ferić dobili su određene informacije da su njihovi najmiliji stradali u naselju Bikavac, gdje je, prema optužnici, živo zapaljeno oko 70 bošnjačkih civila.

Mehmedalija Ferić je u junu 1992. iz rodnog sela Velika Gostilja, s 30-ak muškaraca, otišao za Žepu, dok su mu supruga, dva sina, od 13 i 11 godina, i majka ostali, i trebalo je također da i oni budu prebačeni.

“Poslije sam se vratio da vidim šta je s njima. Bili su odvedeni u školu u Pionirskoj ulici. Žena je sa sinovima navodno jedne noći pobjegla kroz prozor. Neka žena je pričala da ih je vidjela na Bikavcu. Čuli smo da se ta kuća zapalila”, rekao je Ferić.

Kako je dodao, tada nije znao da li su i njegovi zapaljeni, a pouzdane informacije o njihovoj sudbini ni do danas nije dobio.

Za učešće u zločinu na Bikavcu optužen je Krsmanović, kojem se, kao bivšem pripadniku Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), sudi i za učešće u drugim ubistvima, silovanjima i prisilnim nestancima bošnjačkog stanovništva u Višegradu.

Svjedok Ibro Ferić takođe je čuo da su njegova 60-godišnja majka i sestra, koja je tada imala 22 godine, bile u školi i da su iskočile kroz prozor i otišle prema gradu.

“Strina mi je pričala da su otišle prema Bikavcu. Najvjerovatnije su tu stradale. Čuo sam da je to popaljeno. Nikad mi niko ništa konkretno nije rekao”, kazao je Ferić.

On je takođe živio u selu Velika Gostilja, koje je napustio nakon što je imao neprijatan susret sa grupom naoružanih i uniformisanih muškaraca, za koje smatra da su pripadali paravojnoj formaciji “Beli orlovi”.

“Bio sam u selu Vlahovići kada su uhvatili nas četiri-pet. Rekli su nam da podignemo ruke uvis i udarili su nas po nogama i oborili na zemlju. Lice im je bilo ofarbano, nikog nisam prepoznao”, prisjetio se svjedok, koji je nakon toga odlučio da ode za Žepu kako bi vidio da li je put prohodan, da bi izvukao i svoje.

Nastavak suđenja je 5. juna.