This post is also available in: English
Dalibor Serdar, svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je pred Državnim sudom da su u junu 1992. mještani zaseoka Serdari svake noći organizovali straže. Kako je objasnio, glavno stražarsko mjesto je bilo postavljeno ispred ambara kraj kuće, gdje je napravljen gromobran i tu su se mještani sela smjenjivali na straži.
Prema njegovom iskazu, 16. septembra 1992. godine završio je svoju stražu i otišao u ambar da se odmori i odspava. Sa svitanjem, probudili su ga rafali.
“Paljba je bila svuda oko nas. Vidio sam prijatelja Nikolu Dukića koji je vikao: ‘Napali su nas, napali’. Bio je ranjen u desnu ruku, a ja sam samo želio da odem do kuće da vidim šta je sa mojima”, kazao je svjedok.
U nastavku svjedočenja, Serdar je ispričao da su na putu do njegove kuće oko njega “pljuštali meci”, ali da još uvijek niko od neprijateljskih vojnika do tamo nije stigao. Kako je kazao, te noći su, osim njegovog oca, majke i sestre, u kući bili i njegovih par komšija i nekoliko maloljetne djece.
“Znao sam da moram nekako da izađem iz sela do položaja srpske vojske i tražim pomoć. Krenuo sam u pravcu Orića Brda kada je kiša metaka zapljuštala po meni. U tom trenutku sam samo legao na zemlju i vidio majku kako sa prozora kuće viče: ‘Ubiše mi sina!’, rekao je Serdar, dodavši da je u tom trenutku nastavio da puže po zemlji, odakle se sakrio u visoku travu i stigao do zaseoka Sakani.
Prema optužnici, 16 civila srpske nacionalnosti ubijeno je u selu Serdari u napadu koji se dogodio 17. septembra 1992. godine. Za učešće u ovom napadu sudi se Fikretu Planinčiću, Rasimu Lišančiću i Seadu Menzili, koji su, kako se navodi u optužnici, bili pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) u Kotor-Varoši.
Budući da je i Mirsad Vatrač optužen za isto krivično djelo počinjeno u selu Serdari, Sudsko vijeće je spojilo njegov postupak sa Planinčićem, Lišančićem i Menzilom.
Prema iskazu Serdara, nakon par sati došao je ponovo u selo, gdje je saznao da je 16 mještana tog jutra ubijeno.
“Sve je gorjelo – kuće, štale, životinje… I konj je trčao kroz selo i gorio. Tada nisam znao šta se desilo sa mojom porodicom, ali sam vidio da tu više nema nikoga. Nakon dva dana, sreo sam se s njima. Svi su bježali u pravcu naših teritorija i tako preživjeli”, kazao je Serdar.
Prema njegovom svjedočenju, ni tada, a ni danas nema saznanja o tome ko je izvršio napad na selo.
“Poslije ovog događaja, u mom životu više ništa nije isto. Kada dočekate dan da vam u pola sata skoro svi prijatelji i rođaci s kojima ste odrasli budu ubijeni, onda to više ne može biti isto. Hvala Bogu, moja porodica nije ubijena, ali nije više ništa isto”, objasnio je Serdar.
U napadu na selo Serdari, Simo Tepić, svjedok Tužilaštva, izgubio je suprugu i dvije maloljetne kćerke.
Kako je ispričao, supruga sa djecom je bila kod brata u selu Serdari i ostala tamo da spava. Tepić je, kao pripadnik lake Kotoranske brigade, obezbjeđivao most Stisla, nedaleko od Serdara.
“Tog jutra izgubio sam suprugu i dvije djevojčice. Jedna je imala 12, a druga četiri godine. U Serdare to jutro nisam ni otišao. Nisam ni išao nikada da ih identifikujem. Jednostavno nisam mogao. Nisam imao dovoljno hrabrosti”, ispričao je Tepić, dodavši da nikada nije imao saznanja ko je izvršio napad na selo.
Nastavak suđenja zakazan je za 26. januar ove godine.
D.E.
