Vlahović: Opsjednutost ubijanjem

Zaštićena svjedokinja S19, koja je u kući na Vracama živjela s mužem i sinom, kazala je da se prvi put susrela s optuženim početkom juna 1992. godine, kada je došao u njihovu kuću.

“Naš komšija Samir je doveo Batka do dvorišta naše kuće. Mi smo posmatrali kroz prozor, a ja sam sinu rekla da bježi, tako da se on sakrio u šupu. Batko ga je tražio po kući i otišao”, rekla je svjedokinja, istaknuvši da je njen sin tada pobjegao i prešao na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Prema optužnici, Vlahović se tereti da je od maja do augusta 1992. godine na području Grbavice, Vraca i Kovačića ubio i sudjelovao u ubistvu više od 30 osoba, kao i da je – sam ili u grupi s drugim naoružanim osobama – zlostavljao i premlaćivao građane nesrpske nacionalnosti i oduzimao im novac i druge vrijednosti.

Protiv Vlahovića je podignuta i druga optužnica, kojom mu se u 14 tačaka na teret stavljaju ubistva i prisilni nestanci 14 osoba, kao i silovanje, mučenje i zlostavljanje civila.

Svjedokinja S19, nakon što su joj vojnici na ulici rekli da će svi muslimani biti pobijeni, zajedno sa mužem, sakrila se u sklonište obližnje zgrade, gdje su boravili noću, a danju bi odlazili u kuću.

Kroz prozor kuće 10. juna 1992. godine svjedokinja je, kako je kazala, vidjela optuženog Batka kako, zajedno sa braćom Nenadom i Predragom Baričaninom, izvodi njenog komšiju Ahmeta Hasanovića i kako ga tuku.

“Ubrzo zatim mene komšinica Olga Sparavalo zove da dođem kod nje i zaključava vrata kuće. Nakon toga, čujem jauke svoga supruga. Znala sam da su došli po njega i pitala sam se šta li mu rade”, prisjetila se svjedokinja i dodala da je ujutro otišla do kuće i vidjela krvave stvari u dvorištu i krvave zidove.

Svjedokinja je također kazala da su joj komšije rekli da je Batko najprije udario kundakom njenog muža, a da su ga zatim ispred kuće udarali i ostali vojnici. Kasnije saznaje od komšija da je odveden u zgradu Digitron Buje.

Poslije toga, ona se krije kod komšije Anđelka Čampare, koji joj govori da je Batko u garažama kod njene kuće i navodno čeka da se ona pojavi. Tada, kako tvrdi svjedokinja, ona odlazi da razgovara s Batkom.

“Prišla sam mu i pitala gdje mi je muž, a on je najprije odgovorio da je ubijen, a nakon našeg razgovora je rekao da je ipak živ, ali pretučen”, ispričala je svjedokinja S19, istaknuvši da je u momentu dok je stajala s Batkom prolazila mačka i on je uperio pušku da je ubije.

Nakon što mu je svjedokinja rekla da ne ubije mačku, Batko joj je, kako tvrdi, rekao da ne može spavati dok ne ubije deset ljudi.

Kako je ona dalje navela, njen muž se te noći vratio kući potpuno crn i bio je u jako lošem stanju.

“On je umirao, ali umrijeti nije mogao”, kazala je svjedokinja, istaknuvši da je njen muž umro 2006. godine.

Novi susret sa optuženim, svjedokinja je, kako je rekla, imala kad ju je pozvao na kafu.

“Jedan dan je Batko bacao kamenčiće na prozor moje kuće i zvao me da dođem na kafu, ali ja nisam htjela”, ustvrdila je svjedokinja, prepoznajući optuženog u sudnici, te je dodala da su kasnije u kuću u kojoj je bio Batko dovođeni i muškarci i žene, te da je čula vrisku.

Budući da je Batko, prema iskazu svjedokinje, živio u blizini njene kuće, jedne prilike, dok njega nije bilo, vidjela je leš u blizini ograde.

Drugi svjedok Sead Aganović je također tokom maja pa sve do oktobra 1992. godine boravio na Grbavici, te je u julu, kako je kazao, bježao od optuženog zajedno sa svojom suprugom.

“Išli smo kod komšije u blizini naše zgrade i vidio sam Batka u bijelom golfu kako nas promatra, a zatim zove. Potrčali smo i uletjeli kod komšije, a nedugo nakon toga začula se lupa na vratima”, rekao je Aganović i dodao da su on i supruga iskočili kroz prozor i pobjegli, te da mu je kasnije komšija rekao da je Batko pitao za njih.

Suđenje će se nastaviti 10. novembra 2011. godine.