This post is also available in: English
Staniša Gluhajić, predsjedavajući Sudskog vijeća Suda BiH, kazao je da su Vranješ i Milić krivi što su, za vrijeme oružanih sukoba u Kotor-Varoši, 6. juna 1992. godine pomagali jednoj osobi da iz kuće Nenada Tešića izvedu braću Grgić i odvedu ih do zgrade Općine, gdje su dvojica braće ubijena, a treći ranjen.
“Kao olakšavajuću okolnost Sud BiH je uzeo činjenicu da su obojica osuđenih porodični ljudi, dok je kao otežavajuća okolnost uzeta činjenica da je Mladen Milić već ranije bio osuđivan u Banjoj Luci”, kazao je sudija Gluhajić.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.
Prema optužnici Državnog tužilaštva BiH, koja je 27. septembra 2011. godine izmijenjena, između ostalog stoji da su optuženi imali svojstvo pomagača, a ne izvršilaca ubistva, kako je stojalo u prvobitnoj optužnici. Vranješ je bivši pripadnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Banja Luka, a Milić nekadašnji pripadnik “VP 7551 Banja Luka”.
Obrazlažući presudu, predsjedavajući Sudskog vijeća je kazao da su 6. juna 1992. godine optuženi s trećim licem došli u kuću Nenada Tešića, gdje su znali da se nalaze braća Ivo, Zdravko i Viktor Grgić, kojima je optuženi Vranješ naredio da pođu s njima na ispitivanje.
Nakon toga, rekao je dalje Gluhajić, optuženi Milić je u vozilu ford escort prevezao civile zajedno sa svojim kolegama do zgrade Općine u Kotor-Varoši, gdje im je naređeno da idu do spomenika palim borcima Drugog svjetskog rata, kada je treća osoba pucala, ubivši Ivu i Zdravka Grgića, dok je Viktor, koji je ranjen s dva hica u ruku, pobjegao s tog mjesta.
Prvobitnom optužnicom Tužilaštva BiH bio je obuhvaćen i Goran Marković, bivši pripadnik “VP 7551 Banja Luka”, koji se tereti da je pucao u zarobljenike dovedene do spomenika palim borcima. Nakon odluke Suda BiH, postupak koji se vodi protiv Markovića, zbog njegove bolesti odvojen je od predmeta druge dvojice optuženih.
Vranješ i Milić branili su se sa slobode, ali nakon izricanja prvostepene presude određen im je pritvor.
