This post is also available in: English
Šida Subašić je tokom ljeta 1992. godine izgubila tri sina, od kojih su dvojica odvedeni u logor Kamenica i tamo ubijeni.
Svjedokinja Šida je kazala Sudskom vijeću, ne sjećajući se datuma, da su njeni sinovi 1992. godine otišli u šumu nedaleko od Biljana (općina Sanski Most), gdje ih je, kako je kazala, uhvatio optuženi Dronjak i odveo u logor Kamenica, nedaleko od Drvara, a što je ona saznala prilikom dolaska u posjetu sinovima.
“Kada sam došla u Kamenicu da vidim sinove, jer sam čula da se tu nalaze, vidjela sam i optuženog Dronjka, koji mi je rekao da ih je on ‘po'fatao u šumi i doveo ovdje’”, prisjetila se Subašić i dodala da joj je optuženi dozvolio da vidi sinove, te omogućio da im donosi hranu svaki dan.
Prema kazivanju svjedokinje, sinovi Fuad, Jasmin i Izudin su zajedno pobjegli u šumu, međutim u logoru Kamenica su bila samo dvojica, dok za trećeg, Izudina, nije ništa saznala.
Ona je ispričala kako je Ratko Dronjak naredio jednom vojniku da dovede njene sinove.
“Bili su u pocijepanoj odjeći, i bili su modri k'o da ih je neko davio. Ni na šta nisu ličili”, ispričala je Subašić kako je vidjela sinove u logoru Kamenica.
Tužilaštvo BiH tereti Ratka Dronjka, bivšeg komandanta, odnosno upravnika logora Kamenica i zatvora formiranog u Osnovnoj školi “Slavko Rodić” u Drvaru, za organizovanje protivzakonitog zatvaranja civila i ratnih zarobljenika Bošnjaka i Hrvata od 1992. do 1995. godine.
Dan nakon što je posjetila sinove, svjedokinja Subašić se i narednog dana uputila u logor Kamenica s hranom i odjećom za svoje sinove, ali, kako je rekla, tamo nije zatekla ni sinove ni optuženog.
“Vojnici su mi rekli da su sinovi razmijenjeni, a da je Dronjak otišao kući… I ja sam se zaputila njegovoj kući, ali mi je njegova žena, koja je otvorila vrata, rekla da on nije kod kuće”, kazala je svjedokinja, ne mogavši prepoznati optuženog u sudnici.
“Ne bih znala reći je li on sada ovdje”, rekla je svjedokinja.
Majka nestalih sinova je u sudnici rekla, ne preciziravši datum, da je Izudin nađen prvi, i da ga je prepoznala u Ključu u školi, gdje su dovezena tijela, dok su dvojica sinova koje je posjećivala u logoru Kamenica naknadno pronađeni – njihova tijela su, kako ona tvrdi, pronađena u blizini Bihaća.
Odbrana i optuženi su reagovali na dio svjedočenja u kojem je Subašić pričala o kući optuženog. Svjedokinja je pojasnila da se kuća nalazi “na osami” nedaleko od Kamenice.
Slobodan Perić, branitelj optuženog, kazao je kako Dronjak nije živio u kući koju je svjedokinja opisala.
“Neću vas više maltretirati, ali očito vaša djeca nisu bila u Kamenici”, kazao je branitelj, na što je Sudsko vijeće odmah reagovalo rekavši da je to “jako neprofesionalno”.
Optuženi Dronjak je također kazao kako on nikada nije živio u kući, nego u stanu.
“Odgovorno tvrdim da ja ovu osobu nisam vidio, niti ikada kontaktirao s njom”, ustvrdio je optuženi Dronjak.
Druga svjedokinja, Kata Dujmović, kazala je Sudskom vijeću da je – dok su ona i majka bile u Bihaću – njen otac Jozo Majstorović tokom novembra 1992. godine iz kuće u selu Zavalje, koje je udaljeno 10 kilometara od Bihaća, odveden u logor Kamenica. Svjedokinja je za odvođenje oca saznala iz priča preživjelih logoraša.
“Marko Ivušić i jedan Zlaja, kojem ne znam prezime, rekli su mi da su zajedno s mojim ocem bili u logoru, mada nisu rekli kako je on umro”, kazala je svjedokinja, dodavši da je nakon razgovora s doktoricom saznala da je njen tata umro nasilnom smrću.
“Tata je imao rez na čelu od 4-5 centimetara, i na potiljku je imao udubljenje, gdje mu je dio lobanje bio smrskan”, kazala je Dujmović, koja je u decembru 1994. godine u mrtvačnici u Bihaću prepoznala tijelo oca, od ukupno 48 tijela koliko ih je tu bilo.
Nastavak suđenja je 6. oktobra ove godine.
