“Prtljag” vraća fokus na problem nestalih u BiH

Film Prtljag, koji je premijerno prikazan posljednjeg dana Sarajevo Film Festivala, predstavlja bolno podsjećanje da, iako je prošlo skoro šesnaest godina od kraja rata koji je uzeo preko 100.000 života, na hiljade građana BiH još uvijek čeka na smiraj koji bi im donio ukop njihovih najdražih.

“Ti ljudi ne mogu i ne žele priznati gubitak, i to je njihova svakodnevna noćna mora”, rekao je Danis Tanović novinarima nakon prve projekcije filma Prtljag.

U filmu glumac Boris Ler igra Amira, Bošnjaka koji se u BiH vraća iz Švedske jer su vlasti mislile da su napokon identificirale njegove roditelje. Ali, po povratku u BiH on otkriva da vreća kostiju za koje se mislilo da potiču od njegove majke i oca zapravo pripadaju nekom drugom.

Amir se potom vraća u svoje selo u Republici Srpskoj. Tu ga prepoznaje prijatelj iz djetinjstva Dušan, koji mu otkriva da zna ko mu može reći gdje da nađe svoje roditelje, ali za novac.

Tanović je novinarima rekao kako mu je bilo važno da napravi ovaj film jer je pronalazak tijela žrtava prvi korak u jačanju pomirenja među ljudima, bivšim komšijama.

“Traganje za žrtvama je trenutno jedan od ključnih problema za ponovnu uspostavu povjerenja u BiH. Dok se to ne postigne, mi jednostavno ne možemo započeti novu epohu, jer je bol ljudi koji ne uspijevaju pronaći svoje srodnike najstrašnija posljedica rata”, istakao je Tanović.

Prtljag prikazuje proces ponovne izgradnje povjerenja kroz odnos između Amira i Dušana.

Dušan prepoznaje svog prijatelja dok stoji pored ruševina svog bivšeg doma i nevoljko govori sumnjičavom Amiru da čovjek po imenu Miladin zna gdje su tijela njegovih roditelja.

Tanović kroz cijeli film majstorski isprepliće metaforu “prtljaga” kao simbola svih ljudi koji se bore da prevaziđu prošlost. Svaki lik u ovom filmu nosi teret emocionalnog i psihološkog prtljaga.

Amir već šesnaest godina nosi na leđima teret potrage za zatvaranjem tog poglavlja svog života.

Tanović je rekao da je inspiraciju za film dobio nakon razgovora s ljudima koji još uvijek tragaju za svojim najdražim.

“Priča se ustvari sastoji od tri stvarne priče koje su mi oni prenijeli. I dok je svaka od njih strašna sama po sebi, one su se prosto ujedinile u mojoj glavi kako bi došlo do te jedne priče koju sam ispričao“, kazao je Tanović.

Tanovićev debitantski film Ničija zemlja osvojio je 2002. godine Oscara za najbolji film na stranom jeziku.