This post is also available in: English
Nedim Čivić, član Organizacionog odbora za ukop, kazao je za BIRN – Justice Report da je u Snagovu u srijedu, 27. jula ove godine, ukopano 14 kompletnih tijela identifikovanih žrtava, dok su u jednom mjestu ukopani posmrtni ostaci 21 neidentifikovane osobe.
Njihov identitet, prema Čiviću, nije bilo moguće utvrditi jer su tijela izgorjela.
“Nakon zarobljavanja golorukih građana, među kojima je bilo trudnica, djece i staraca, srpski vojnici izvršili su njihovo strijeljanje na lokalitetu Rašidov Han pored Snagova. Da bi prikrili zločin, tijela su spalili”, kazao je Čivić.
Najmlađa žrtva zločina koji se desio 29. aprila 1992. godine u Snagovu, kako je rekao Čivić, imala je nepunu godinu dana. Čivić tvrdi da je u ovom “najmonstruoznijem zločinu” ubijeno 36 civila, od kojih su većina žene.
Prije klanjanja dženaze, na spomen-obilježje žrtvama u Snagovu položeno je cvijeće.
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja zarobljenih i nestalih lica s područja općine Zvornik, kazao je da za ovaj zločin još niko nije osuđen.
“Jedino je Zoran Janković bio optužen, ali je on zbog nedostatka dokaza oslobođen”, rekao je Grahić.
Sud Bosne i Hercegovine je u novembru 2007. godine pravosnažnom presudom oslobodio Zorana Jankovića optužbi da je kao pripadnik srpske vojske učestvovao u zarobljavanju i strijeljanju mještana Snagova.
Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je oslobađajuću prvostepenu presudu u kojoj je navedeno da “nema pouzdanih dokaza” da je Janković učestvovao u ubistvima ovih civila.
Zlatija Mujanović je preživjela strijeljanje u Snagovu, i o tome je svjedočila na Sudu BiH 2007. godine, kada je rekla da se zajedno s drugim mještanima krila u obližnjoj šumi dok ih nisu vojnici “u uniformama i s oružjem” pronašli i odveli u mjesto Rašidov Han.
“Tada su nam rekli da se nama ništa neće desiti i da će nas oni čuvati. Poslije su nas odveli do Rašidovog Hana i strijeljali. Sjećam se, kada sam čula kako odlaze, da sam sa sestrom i malim Salihom, koji je tada imao četiri godine, otišla među mrtve. Vidjela sam mlađu sestru Edinu, mrtvu, i majku, koja je tada bila trudna i koja mi je tražila vode. Majka mi je rekla samo da bježimo i onda je izdahnula”, ispričala je Mujanović tokom svjedočenja.
