Dronjak: Najkobniji četvrtak

Izet Kaljiković, svjedok Tužilaštva, kazao je da je kao pripadnik Armije BiH (ABiH) zarobljen početkom novembra 1994. godine nedaleko od Bihaća i zatočen u “logoru Kamenica” u Drvaru, gdje je jedne prilike vidio i optuženog Dronjka.

“Sjećam se kroz maglu, jer sam tada bio pretučen, da je jednu večer u prostoriju u kojoj smo bili došao čovjek koji se predstavio kao Ratko Dronjak, upravnik. Tada je rekao da neće biti premlaćivanja, ali je poslije ostalo isto. Izvođeni smo i tučeni kao i do tada”, kazao je Kaljiković, istaknuvši da su zarobljenici svakodnevno premlaćivani, ali najviše četvrtkom.

Svjedok Kaljiković je objasnio da su premlaćivanja bila najkobnija četvrtkom jer su se tada smjenjivali stražari.

“Četvrtkom bi nas tukli od jutra do navečer. Kad se izredamo, onda opet krenu od onog prvog što su tukli. Kad jednog izvedu, čuju se samo jauci”, objasnio je Kaljiković.

Ratko Dronjak, bivši komandant, odnosno upravnik logora Kamenica i zatvora formiranog u Osnovnoj školi “Slavko Rodić” u Drvaru, tereti se za organizovanje protivzakonitog zatvaranja civila i ratnih zarobljenika Bošnjaka i Hrvata od 1992. do 1995. godine.

U optužnici stoji da su zatočeni civili i ratni zarobljenici bili izloženi svakodnevnom mučenju, premlaćivanju, ubijanju, te nečovječnom postupanju i prisiljavanju na prinudni rad.

“Izvođen sam među onima što su najviše tučeni. Tukli su me tako što me ubace u krug i udaraju dok ne padnem. Tada narede da uđem nazad u prostoriju gdje sam prethodno bio. Na početku sam ulazio i izlazio normalno, a kasnije četveronoške”, kazao je Kaljiković, istaknuvši da je Kamenicu napustio 11. marta 1995. godine.

Svjedok je rekao da ga optuženi Dronjak nije tukao, ali da nije siguran da li je bio prisutan kada su ga drugi premlaćivali.

Tužilaštvo BiH saslušalo je i Davora Marinčića, bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji je također zarobljen u novembru 1994. godine i odveden u Kamenicu. U tom objektu, kako je kazao, nekolicina zatvorenika preminula je zbog loših uvjeta i od posljedica premlaćivanja.

“Miroslav Fabulić je konstantno tučen. On je zadobio rane od prebijanja koje su se širile i nisu mogle da zarastu jer je imao šećernu bolest. Umro je, a njegovo tijelo je odneseno, ali ne znam gdje”, rekao je Marinčić, istaknuvši da je i on nekoliko puta pretučen, i to kad je dolazio “upravnik”.

Marinčić je kazao da se znalo da će zatvorenici dobiti batine kada dođe upravnik, naglasivši da ne zna ko je bio taj upravnik.

“Par puta je ušao u prostoriju i pitao da li nam je hladno. Jedan zatvorenik je kazao da jeste i on mu je rekao da iziđe jer će mu stražari dati deku. Kad je izašao, pretukli su ga”, prisjetio se Marinčić, koji je Kamenicu napustio 25. maja 1995. godine putem razmjene.

Nastavak suđenja zakazan je za 21. april 2011. godine.